Nepoznat autor...

• Index
• Forum
• Download
• Mp3
• Lyrics
• Arcade
• Chat
• Horoskop
• Contact

Filijala.rs

[:) hope]

  ajme, ovo je famozno B.Love hoćete li možda lajkovačkom prugom do...

[B.Love]

Ma jok idemo sharganskom osmicom pravac Microsoft avenijom  do raskrsnice Google / Yahoo

  kliknite ovo slobodno 

http://www.googlegooglegooglegoogle.com/

[:) hope]

  haha, ako nisan znala dapš tu osmicu spomenit... a ta 4 prozora znan već
- a da ne bih "spamirala" evo usputno ipriče:


LJEPOTA ODRAZA I ODRAZ LJEPOTE

Legenda kaže da je nekada davno postojao mladić po imenu Narcis, koji je bio toliko lijep da se svako ko bi ga pogledao istog trenutka u njega zaljubio. To se dogodilo i nimfi po imenu Eho, ali on nije obraćao pažnju na nju, zbog čega je venula od tuge sve dok od nje nije ostao samo glas. Nemezis, boginja Osvete, bacila je čini na oholog Narcisa kome je od tada bilo suđeno da se zaljubi u svoj odraz na površini jezera, nad kojom je stajao opčinjen sopstvenom ljepotom, sve do smrti, nakon koje su ga bogovi pretvorili u cvijet. Poslije Narcisove smrti, došle su Drijade – gorske vile – i vidjele da se jezero pretvorilo u vrč slanih suza.
„Zašto plačeš?” – pitale su ga.
„Oplakujem Narcisa”, reče jezero.
„Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa. Mi smo stalno po šumi trčale za njim, ali ti si jedino imalo prilike da izbliza posmatraš njegovu ljepotu.
„Narcis je bio lijep?” – upita jezero iznenađeno.
Ko bi to mogao znati bolje od tebe? Na tvoje se obale svakog dana naslanjao”, odgovoriše Drijade.

Jezero je na trenutak zaćutalo, a zatim reklo:
„Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove ljepote, već zato što sam, svaki put kada bi legao na moje obale, mogao da vidim kako se u dubini njegovih očiju oslikava moja vlastita ljepota.”

[:) hope]

  POSTOJI LJUBAV…

 

Postoji ljubav,

Koju ne primjećuješ, zato što ona tako nježno dodiruje našu hladnu svakodnevnicu, da ne bi mogla da je promijeni, sve dok joj ne pružimo ruku.


Postoji ljubav,



Koja vitla kao tornado i poslije koje ostaju samo razbijene mašte i ostaci života.

 

Postoji ljubav,

Koju čekaš, danima, mjesecima, sedmicama i godinama, a ona nikad da dođe, zarečena na nepostojanje.

 

Postoji ljubav,

Koja oklijeva da li da pređe preko praga sadašnjosti. Ponekad to i čini. A nekada prosto ostaje u budućnosti. Vrlo često – zauvijek.

 

Postoji takva ljubav,

Koja bilo da se desi ili ne, mijenja svijest, ruši stijene, čini čudo za čudom.

 

Ta ljubav ponekad zna jako da boli, a ponekad jako da usreći. Ponekad te vodi, a ponekad je slijepa. Ponekad te i ubije, ali samo da bi se ti ponovo rodio. A ponekad da te i zauvijek pogubi.

 

Takvu ljubav ne možeš stvoriti; ne možeš da je tražiš. Prema takvoj ljubavi ne možeš biti ni ravnodušan.

 

Kada se desi, ti ćeš prosto znati da je to ONA. Znat ćeš, da je pred tobom neki novi životni put. Znat ćeš, da više neće biti kao prije. Znat ćeš, da čak i kad si sam, nećeš biti isti kao prije.

 

To je prava ljubav – ona koja ostaje. Čak i ako te napusti jednoga dana, jedan dio nje ostat će u pukotinama tvoga srca i s melankolijom te podsjećati na nju.

 

Ostaje u pogledu i u suzama u očima. Ostaje u snovima noću, u uspomenama danju.
Ostaje istovremeno i u prošlosti i u sadašnjosti i u budućnosti.

Zato što to samo LJUBAV može.




 

[:) hope]

   RIJEKA I PUSTINJA


Na svom mirnom putu prema moru jedna je rijeka stigla do pustinje i tu se zaustavila. Pred njom su na vidiku bile stijene, provalije, špilje i nanosi živog pijeska. Rijeka je zastala od straha.

“To je moj kraj. Pustinju neću preći, jer će pijesak progutati svu moju vodu i mene će nestati. Nikad neću stići do mora, sve je gotovo”, očajavala je.

Voda joj se počela postupno gubiti i rijeka je zaista nestajala u pustinji. Prolazeći onuda vjetar začuje njezino stalno jadikovanje i odluči je spasiti.

“Prepusti se suncu da te zagrije, uzdići ćeš na nebo u obliku vodene pare. Za ostalo ću se ja pobrinuti”, predloži vjetar.

Rijeka se još više uplaši.

“Ja sam stvorena da tečem između dviju obala polako, mirno i dostojanstveno, nisam stvorena da letim zrakom.”

Vjetar joj odgovori:

“Ne boj se, kad se digneš prema nebu u obliku vodene pare, postat ćeš oblak. Oblak ću prenijeti preko pustinje i tamo ćeš ponovno pasti na zemlju kao kiša. Postat ćeš opet rijeka i teći ćeš prema moru.”

No rijeka se suviše bojala i pustinja ju je progutala.




Mnogi ljudi su zaboravili da postoji samo jedan način da se prevladaju iznenadne pustinje osjećanja i divlja bespuća koja ponekad zaustavljaju mirni tok života. Taj način je duhovni život.
 Treba dopustiti da nas preobrazi neiscrpan izvor energije koju možemo nazivati bog ili sasvim drugačije.

[:) hope]

Pouke divljih gusaka
 
1. Kako svaka divlja guska zamahne u letu krilima, tako stvori zamah uzdignuća za pticu koja leti iza nje. Leteći u obliku slova V, cijelo jato može letjeti za 71% dalje, nego da svaka ptica leti sama.
  Pouka:  Ljudi koji putuju u istomu smjeru, povećani osjećajem zajednosti, brže će i lakše stići tamo gdje su se uputili, ako se oslone na međusobne zamahe i napredovanja.
 
2. Kadgod se neka guska odvoji od jata, ona smjesta osjeti teškoću i otpor, koji se jave kod samotničnoga leta, pa se hitro vraća u jato na svoje mjesto, da bi se i dalje koristila silom uzdizanja koju stvara ptica neposredno ispred nje.
  Pouka: Kad bismo imali toliko razuma koliko divlje guske, ostajali bismo u jatu, predvođenom onima koji vode tamo gdje i sami želimo stići.
 
3. Kad se guska predvodnica umori, ona zakoluta natrag u jato, a druga guska tada preuzima čelni položaj.
  Pouka: Isplati se ako pri teškim zadaćama izmjenjujemo i dijelimo vodstvo - kako s ljudima, tako i s guskama. Međusobna je zavisnost od pomoći.
 
4. Divlje guske iz zadnjih redova gaču kako bi obodrile čelne letačice da održe brzinu leta.
  Pouka: Moramo biti sigurni da "gakanje" iz zadnjih redova pruža podršku onima naprijed - ništa manje od toga.
 
5. Kada se neka guska razboli, kad ju rane ili obore na zemlju, dvije se druge guske odvajaju iz jata i slijeću zajedno s njom da bi joj pomogle i štitile ju. Ostaju s ugroženom guskom sve dotle dok se ova ne oporavi ili dok ne ugine. Tada uzlijeću da bi nastavile put same, gledajući da se usput priključe kakvu dugomu jatu ili da dostignu svoje.

  Pouka: Kad bismo imali toliko razuma koliko divlje guske, ostajali bismo jedni uz druge, kao što one čine.



Job 12:7-9
Ali, pitaj zvijeri i poučit će te;
ptice nebeske pitaj i
razjasnit će ti.
Gušteri zemlje to će ti protumačit,
ribe u moru ispripovjedit će ti.
Od stvorenja sviju,
 koje ne bi znalo
da je sve to Božja ruka učinila.
 

[ZenTale]

Bravo Nado...

[:) hope]

  hvala Zen 
Rasizam u avionu
 
Žena bjelkinja, stara oko pedeset godina, sjeda pored jednog crnca.Vidno uznemirena pozove stjuardesu.
Stjuardesa : - U čemu je problem, gospođo?
Bijela žena: - Zar ne vidite? Smjestili ste me pored jednog crnca!!Nezamislivo mi je sjediti pored jednog od tih... tih odvratnih ljudi. Dajte mi drugo mjesto, molim vas!!
Stjuardesa: - Čini mi se da su sva mjesta zauzeta. Provjerit ću ima li koje prazno.
 
Stjuardesa se udaljila i vratila nakon nekoliko minuta:
   - Gospođo, u ekonomskoj klasi nema mjesta. Imamo još jedno jedino mjesto u prvoj klasi.
Prije nego je gospođa uspjela izustiti i jednu jedinu riječ, stjuardesa nastavi:
- U našoj aviokompaniji je gotovo nedopustivo da putnik iz ekonomske klase sjedi u prvoj klasi. Ali, isto tako, bilo bi skandalozno siliti nekoga da sjedi pored osobe koja je ispod svih nivoa.
Zatim se okrene crncu i reče:
- Dakle, gospodine, ako želite, uzmite svoju ručnu prtljagu i premjestite se u prvu klasu.
 
Putnici koji su slušali ovaj razgovor spontano su počeli pljeskati.
 
 
 
Dodatak:
Kada je Albert Einstein došao u Sjedinjene Američke Države, pitali su ga koje je rase.
Odgovorio je: "Ljudske!".
 

[ZenTale]

Imamo to u posebnoj temi Nado, ali ipak, dobro je da se podsetimo..

[B.Love]

Poucna prica......... 


Ustvari nisam nikada razumeo zašto se seksualne potrebe muškaraca i žena toliko razlikuju.
I nikada nisam razumeo sva ostala sranja vezana za Veneru i Mars.
Takođe, nisam nikada razumeo zašto muškarci razmišljaju glavom, a žene srcem.

Na primer: Lepe večeri, prošle nedelje, bio sam sa ženom uveče u krevetu.
Strast je počela da se rasplamsava... kad je ona odjednom rekla: 'Ne mogu danas, nisam raspoložena... želela bih da me samo malo držiš u naručju.' Zabezeknuo sam se i rekao:
'Šta?!?.... Šta je sad to?' I posle toga je rekla reči, kojih se boji svaki normalan muškarac na planeti: 'Ti jednostavno ne razumeš, moje osećajne potrebe, koje imam kao ženska, da bi zadovoljila tvoje fizičke potrebe koje imaš kao muškarac.'

Na moj glupi pogled je odgovorila: 'Zar me ne možeš voleti takvu kakva sam, a ne zbog toga šta radimo u krevetu?'
Gledajući na to, da sam ustanovio, da te večeri neće biti ničega, ogrenuo sam se na stranu, nekoliko puta silovito prdnuo i zaspao.

Sledeći dan sam zvao na posao i poručio da imam odmor i da ću vreme provesti sa svojom ženom. Prvo sam je odveo na ručak, a posle toga u veliki tržni centar sa velikim odeljenjem za žensku garderobu.
Isprobala je nekoliko veoma skupih kompleta ali pošto nije mogla da se odluči koji bi uzela, rekao sam joj da ću joj kupiti sva tri. Htela je i cipele, koji bi joj se uskladili sa kompletima i rekao sam joj da ću joj uzeti za svaki komplet po jedan par. Posle toga smo otišli na odeljenje sa nakitom, gde sam joj kupio dijamantske minđuše. Ne mogu da vam objasnim koliko je bila uzbuđena. Verovatno je pomislila da sam na ivici bankrotstva.
Pomislio sam da me malo testira, kada je poželela znojnice za tenis, iako nikada u životu nije držala reket u rukama. Verovatno je pomislila da je malo zezam kada sam joj rekao:
'Naravno draga.' Od silnog uzbuđenja bila je na ivici da doživi orgazam..

Nasmejana je na kraju rekla: 'Mislim da bi to bilo sve. Idemo na blagajnu.'
Jedva sam se suzdržao da nisam pukao od smeha, kada sam joj rekao: 'Ne mogu danas, nisam raspoložen.'
Lice joj je pobledelo, donja vilica joj se spustila do kolena: 'ŠTA?!?'
Na to sam joj rekao:
'Samo sam hteo da DRŽIŠ sve te stavri u naručju neko vreme... Ti jednostavno ne razumeš moje finansijske probleme koje imam kao muškarac, da bi zadovoljio potrebe kupovanja, koje ti imaš kao ženska.'
I baš kada je bila na tome da me ubije pogledom, rekao sam joj: 'Zar me ne možeš voleti takvog kakav sam, a ne samo zbog stvari koje ti kupujem?'

Očigledno ni večeras neće biti ničega...

[:) hope]

  eh, jesi neki... B.Love 

Evo jedna bajka sad:

BAJKA O JEDNOM MIŠU

Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: “U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!”
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i reče:
“Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.”
Miš se okrene svinji i vikne: “Mišolovka je u kući! MIšolovka
je u kući!”
Svinja je suosjećala, ali reče: “Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.”
Miš tada krene prema kravi: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!”
Krava reče: “Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.”
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom. Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je zaklao svinju. Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu./color]





Kad sljedeći put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Brinite o drugima i drugi će vam vratiti – kad se najmanje nadate.

[:) hope]

 
ZANIMLJIVA  PRIČA


Jedne večeri razgovaraju djed i unuk o aktualnim događajima. Najednom unuk upita djeda:

- Djede, koliko ti imaš godina?

Djed odgovori:

- Da razmislim, rođen sam prije televizije, cjepiva za dječju paralizu, fotokopirnog aparata, kontaktnih leća i kontracepcijskih tableta.

Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka.

Nisu još izumili klimatske uređaje, perilice, sušilice (rublje su jednostavno prali i objesili sušiti na svježi zrak).

Čovjek nije bio na mjesecu, nisu postojali mlazni avioni.

Vjenčao sam se s tvojom bakom i živjeli smo zajedno, a u svakoj obitelji su bili tata i mama.

Riječ "gay" je bila poštovanja vrijedna engleska riječ, koja je značila veselog, simpatičnog, zadovoljnog čovjeka, a ne homoseksualca.

O lezbijkama nismo uopće čuli, muškarci nisu nosili naušnice.

Rođen sam prije računala, paralelnoga studija i grupne terapije.

Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je liječnik slao prema potrebi na preglede krvi i mokraće.

Do 25. godine starosti sam svakoga muškarca oslovljavao s gospodine, a žene s gospođo ili gospođice.

Golubovi i zečevi su imali svoj par, ne ljudi.

Kada je u moje vrijeme gospođa stupila u tramvaj ili autobus, djeca i mladi su požurili ustupiti joj mjesto (sjedalo).

Ako je bila trudnica, dopratili bi je do sjedala i ako je bilo potrebno išli za nju kupiti kartu i donijeli joj.

Muškarci su hodali rubom nogostupa, žene uz kuće.

Na stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde, njih se prve propustalo u dizalo i iz njega, muškarci su im uvijek primaknuli stolac kada bi sjedale.

Muškarci nisu nikada pozdravljali zene, a da ne bi ustali ako su sjedili.

Ustali bi svaki puta kada bi žena ustala pa i samo za trenutak.

Muškarci su otvarali vrata automobila ili koja god druga vrata i ženama pomagali skinuti ogrtač.

U moje vrijeme djevičanstvo nije prouzrokovalo rak i takve djevojke su predstavljale krepost obitelji i čistoću za svoje muževe.

Naš život je bio određen s 10 zapovjedi, trijeznim rasuđivanjem, poštivanjem starijih, ponašanje prema zakonu te se ispunjavalo plodnim suživotom s bližnjima i odgovornoj slobodi.

Naučili su nas razlikovati dobro od lošega i da smo odgovorni za svoje postupke i njihove posljedice.

Za brzu hranu smo mislili da je namijenjena ljudima u žurbi.

Ozbiljna veza je značilo da smo u dobrim odnosima s braćom, sestrama i ostalom daljnjom i blizom rodbinom, prijateljima i prijateljicama.

Time sharing je značilo da obitelj ljetuje s drugim obiteljima, a ne da dijeli prostor s neznancima.

Nismo znali za bežični telefon, o mobitelu da i ne govorimo.

Nismo slušali stereo snimke, UKV radio, kasete, CD - e, DVD - e, elektronske pisaće strojeve, računala, prijenosna računala.

Notebook je bila bilježnica.

Satove smo navijali svaki dan.

Ništa nije bilo digitalno, ni satovi, kućanski aparati nisu imali svjetlećih prikazivača.

Kada već govorimo o strojevima, nije bilo bankomata, mikrovalnih pećnica, radio - budilica.

O videorekorderima i videokamerama da ne govorimo.

Nije bilo instant fotografija u boji, samo crno - bijele, a za razvijanje je trebalo pričekati barem 3 dana. Fotografija u boji također nije bilo.

Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan, to je značilo da je loše kvalitete, a proizvoda s natpisom Made in Korea, Taiwan ili Thailand, a pogotovo Made in China nije niti bilo.

Nismo čuli za Pizza - cut ili McDonald's niti za instant kavu, umjetna sladila.

U trgovini je bilo moguce kupiti nesto za 5 do 10 centi.

Sladoled, vozna karta ili osvježavajuće piće stajalo je 10 centi.

Novi automobil je stajao 1.000 $, ali tko je imao toliko novac?

U moje vrijeme, trava je bila nesto sto smo kosili, a ne pusili.

Mi smo bili posljednji koji su bili uvjereni da zena treba muza da bi imala dijete.

Sada mi reci koliko ti misliš da sam star?

- E... djede. Više od 200 godina!? Odgovori unuk.




 Ne, dragi moj, samo pedeset!

 

 

[:) hope]

 
PRAVI SIN

Došle na bunar tri žene. U razgovoru su hvalile svoje sinove.
Slušao to starac. Prva žena pohvali svog sina:
 "Moj sin je tako spretan da su svi drugi iza njega."
Druga reče:
"Moj sin pjeva kao slavuj! Nitko nema tako lijep glas kao on."
Treća je majka šutjela.
Upitaše je:
 "A zašto ti ne pohvališ svoga sina?"
 Ona odvrati:
 "Moj sin običan je dječak i nema ništa posebno da bih ga hvalila."
Žene se uputiše kući. Starac je išao za njima.

Posude s vodom bile su teške pa su žene zastale da se odmore.
Ususret im dođu tri mladića.
Prvi se postavi na ruke i počne se prebacivati.
Drugi počne zanosno pjevati.
Treći mladić dotrča svojoj majci, uzme joj posude s vodom i ponese ih kući.

Upitaju tada žene starca:
 "Što ti misliš o našim sinovima?"

Starac začuđeno upita:
 "Gdje su vaši sinovi? Ja vidim samo jednog jedinog sina!"

[:) hope]

KUĆA

Neki je majstor godinama radio za veliku građevinsku tvrtku.
Jednoga dana dobi nalog da sagradi uzornu vilu prema nacrtima koje sam izabere. Mogao je izabrati mjesto koje se njemu najviše sviđa, a i novaca je dobio više nego dovoljno.

Radovi su ubrzo započeli. Iskoristivši toliko povjerenje, majstor je nabavljao najlošiji materijal, unajmljivao nestručne ljude i
plaćao ih ispod cijene, kako bi što više ušteđenog novca zgrnuo u svoj džep.

Kad vila bijaše gotova, majstor, u malom prigodnom slavlju, predsjedniku tvrtke uruči ključeve.

Predsjednik mu ih vrati s osmijehom i pružajući ruku reče:
"Ova je vila naš dar vama u znak zahvalnosti i poštovanja."

[:) hope]

  LJUBAV SE UČI

Kad se u Indiji govori o stvaranju muškarca i žene, pripovijeda se slijedeća legenda:

Kad je Stvoritelj završio sa stvaranjem muškarca, bio je svjestan da je iskoristio sve sastojke, koji su mu bili na raspolaganju. Nije bilo više ničega trajnog, stabilnog, čvrstog od čega bi mogao stvoriti ženu.
 
Stvoritelj je dugo vremena razmišljao i na kraju uze:
mjesečevu puninu, savitljivost vinove loze i treperenje trave, vitkost trstike i cvjetanje cvjetova, lakoću listića i svjetlost sunčevih zraka, plačljivost oblaka i nestalnost vjetrova, zečju plašljivost, paunovo šepurenje, mekoću ptičjeg perja i tvrdoću dijamanta, slatkoću meda i okrutnost (ljutinu) tigra, žar vatre i hladnoću snijega, brbljavost papige i pjev slavuja, dvoličnost lisice i vjernost majke lavice.
Pomiješavši sve te netrajne elemente, Stvoritelj stvori ženu i dade je muškarcu.

Nakon tjedan dana dođe muškarac i reče:
 "Gospodine, stvorenje koje si mi dao jako me unesrećuje. Toliko govori i tako me nemilosrdno muči da ne mogu odahnuti. Hoće da se neprestano brinem oko nje i tako gubim vrijeme. Plače za svaku sitnicu i živi besposleno. Došao sam da Ti je vratim, jer ne mogu s njom živjeti."
"Dobro" - odgovori Stvoritelj i uze je natrag.

Nakon tjedan dana vrati se muškarac i reče:
 "Gospodine, od kad sam vratio ono stvorenje, život mi je postao tako prazan. Stalno mislim na nju - kako je plesala i pjevala, kako me je ispod oko gledala, kako me je zadirkivala i kako se naslanjala na mene. Bila je tako lijepa i tako nježna u dodiru. Obožavao sam slušati njezin smijeh. Molim Te, vrati mi je natrag.
"Dobro" - odgovori Stvoritelj. I muškarac je opet uze k sebi.

Nakon tri dana opet dođe i reče:
 "Gospodine, ne razumijem i ne znam to objasniti, ali nakon svih mojih iskustva s onim stvorenjem, došao sam do zaključka da mi pravi više problema nego radosti. Preklinjem Te, uzmi je natrag! Ne mogu s njom živjeti!"
"Ali ne možeš živjeti ni bez nje" - odvrati Stvoritelj.
Zatim se okrenu leđima do muškarca i nastavi svoj posao.
Muškarac sav razočaran reče: "Što da radim? Niti mogu živjeti s njom, a niti bez nje!"




Ljubav je osjećaj koji treba učiti.
To je napetost i ostvarenje.
To je velika čežnja i neprijateljstvo.
To je radost i bol.
Nema jednoga bez drugoga.
Sreća je samo dio ljubavi - onoga što treba naučiti. Patnja također spada u ljubav. Ona je tajna ljubavi, njezina ljepota i njezin teret.
Ljubav je osjećaj koji treba učiti.