Kovach.rs
Vesti: Igrice --> Arcade
 
*
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.




Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije


Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Avgust 16, 2022, 17:58:49

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
članova
Ukupno članova: 185692
Najnoviji: Bobbohops
Statistika
Ukupno poruka: 185084
Ukupno tema: 4466
Prisutnih danas: 40
Najviše prisutnih: 1107
(Januar 12, 2020, 19:55:25)
Prisutni korisnici
Korisnika: 0
Gostiju: 36
Ukupno: 36
Prijatelji
Stranice: 1 ... 20 21 [22] 23 24   Idi dole
  Štampaj  123
Autor Tema: Nepoznat autor...  (Pročitano 85607 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
honey_mici Ƹ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒ
♥ shubidubidajzl ♥
Global Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 14765


Apri gli occhi e inizia a sognare.


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #315 poslato: Maj 09, 2010, 22:57:47 »

pretpostavila sam Wink
ali fala sto si ga share with us Smiley
Sačuvana



Of all the things I've lost, I miss my mind the most. Mark Twain
ZenTale
Global Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 8974


Maharishi Mahesh Yogi Vijayante ta Raam!


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #316 poslato: Maj 10, 2010, 03:50:10 »

Tako je Micki! Faja Jojo.. Kiss

Ali moraćemo da ga stavimo u "Nepoznati autor", jer ovo definitivno nije spam.. Roll Eyes
Sačuvana

ciganche:)
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 2601



Pogledaj profil
« Odgovor #317 poslato: Maj 13, 2010, 14:28:37 »

pa znaaam, al zna se autor Roll Eyes
Sačuvana

Everything will be OKAY in the end. If it is NOT okay, it is not the END.

 ja cu naci novog princa, al za mene ce moj tata uvek biti kralj ♥ ♥ ♥
:) hope
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6817


Ministar za porodicna i socijalna pitanja


Pogledaj profil
« Odgovor #318 poslato: Maj 14, 2010, 23:35:47 »

 Smiley aaj, jovajna šta bi ti stavila u spam Wink a viš. možda bi se naslov teme mogao malo korgirat da ne bi bilo zabune jer ima puno poučnih priča i poznatih autora Smiley
Evo ja ću jednu koju ste garant već čuli i iako je malo drugčija, mislim da ipak spada ovdje:

Evo jedne priče navodno istinite.Stari Arap vec duze od 40 godina zivi u Chicagu u Americi.Ostario je i onemocao.

Nesto mu se,jadniku prohtjelo da u basci i ove kao i predhodnih godina
zasije krompir,ali vec je puno star i nema snage za takav posao.

Ima sina koji studira u Parizu tako da mu je poslao e mail:"Dragi
Ahmede,jako sam zalostan sto ne mogu zasaditi krompir u svome
vrtu.Siguran sam,da si ovdje,ti bi mi pomogao,ali ti si tako
daleko.Puno te voli tvoj babo."

Ubrzo je starac dobio e mail od sina sljedeceg sadrzaja:"Dragi babo,ni
u kom slucaju ne kopaj po vrtu.Tamo sam,naime,"ono"sakrio.Puno te voli tvoj Ahmed."

Nije proslo niti 10 sekundi,sjatila se americka vojska,marinci,FBI i
CIA u kucu starog Arapa. Prekopali su cijeli vrt,svaki milimetar,no
nisu nista nasli.

Istog dana dobije starac jos jedan mail od sina:"Dragi babo,sigurno je
tvoj vrt vec temeljito prekopan,tako da sad mozes zasaditi krompir.
Nazalost,vise od toga nisam odavde mogao uciniti.
Voli te tvoj Ahmed"
Sačuvana



Ono što vidiš to imaš pred sobom.
ZenTale
Global Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 8974


Maharishi Mahesh Yogi Vijayante ta Raam!


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #319 poslato: Maj 15, 2010, 04:59:38 »

Ha ha... Grin Dobro je ovo Nado.. Ali mislim da mu je mesto u sekciji Humor.. ;Dj Ili neka slična tema.. Ipak, poučna je, neka je i ovde. Hvala. Geek
Sačuvana

:) hope
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6817


Ministar za porodicna i socijalna pitanja


Pogledaj profil
« Odgovor #320 poslato: Maj 18, 2010, 09:28:55 »

 Smiley  USTAJALA VODA


Ustajala voda u bari drijemala je popodnevni san. Sve je savršeno mirovalo, kao da nije bilo nikakva života. Ipak, lijeni žabac, povaljen na lopočev list, promatrao je kukca kako bezbrižno klizi po ustajaloj površini ne sluteći u kakvu se uvalio opasnost: uskoro će doći lijenom žapcu nadohvat usta i postati plijen pospanom vodozemcu.

Odmah do rubova jezera, svega nekoliko centimetara od vode, neki je cvijetak umirao od ljetne suše. Trudio se da dopre do vode, ali su mu napori bili uzaludni. Neka se mušica spustila na površinu vode da utaži žeđ, ali su joj krila popustila i sada se životinjica naprezala da spasi mokri život.

Toliko mira, a opet toliko života oko ove ustajale vode.
Iznad ove ne velike bare divlji je kesten protegnuo svoje bogato lišće. Na kraju jedne podulje grane, koja je sezala skoro do sredine ustajale vode, dozreli se plod uslijed suše iznenada otkinu i pljusne u baru. Odjednom se razlete brojni leptiri i kukci, a iz središta gdje je divlji kesten pao u vodu počnu se širiti krugovi malenih valova izazvanih padom nenadanog uljeza.

Svega nekoliko vodenih kružnih valova izazove velike promjene: žabac osta bez kukca, kojega su valovi odnijeli drugamo, cvijetak uz rub bare dobije nekoliko valića osvježenja, dovoljnih da preživi do noći, a mušica koja je upala u vodu bi izbačena na suh rub te uskoro osušenih krila odleti na slobodu. Tko bi rekao da će pad jednog divljeg kestena u baru proizvesti toliko značajnih promjena!


Sačuvana



Ono što vidiš to imaš pred sobom.
*Layla*
Jr. Member
**
Van mreže Van mreže

Poruke: 54



Pogledaj profil
« Odgovor #321 poslato: Maj 19, 2010, 19:24:16 »



Ako ste se jutros probudili zdraviji no bolesniji, sretniji ste od milijun ljudi koji neće dočekali kraj tjedna.
Ako nikad niste osjetili opasnost bitke, osamljenost zatočeništva, agoniju mučenja ili ugrize gladi,
sretniji ste od 500 milijuna stanovnika ovog svijeta.
Ako možete otići u crkvu, džamiju, sinagogu ili hram bez straha da vam prijete, hapse, muče ili ubiju, sretniji ste od 3 MILIJARDE ljudi ovoga svijeta.
Ako u vašem hladnjaku ima hrane, na vama odjeće, nad glavom imate krov i krevet u koji ćete leći bogatiji ste od 75% stanovnika ovog svijeta.
Ako imate račun u banci, novac u novčaniku i nešto sitniša u nekoj kutijici ili zdjelici, pripadate među 8% najbolje stojećih ljudi na svijetu.
Ako su vam roditelji još živi a usto još uvijek u braku, spadate među uistinu rijetke osobe.
Ako možete pročitati ovu poruku upravo ste dvostruko blagoslovljeni jer je netko mislio na vas i jer ne spadate među 2 milijarde onih koji ne znaju citati.
Sačuvana

..."tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet"...
:) hope
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6817


Ministar za porodicna i socijalna pitanja


Pogledaj profil
« Odgovor #322 poslato: Maj 22, 2010, 21:54:30 »

BAJKA O ZRNU PESKA
Na pustinjski pesak, koji je ležao nepomično, padali su užareni zraci sunca. Svuda unaokolo, do u nedogled, vladala je mukla tišina. Tako je to trajalo danima i mesecima, godinama i vekovima.

Jedno maleno zrnce, koje se nalazilo na površini peščanih naslaga, otpoče jednog jutra, nekim čudom, da misli. U njegovoj sićušnoj glavi rojile su se velike slike o nekom drukčijem i neobičnijem životu. Peščano zrnce je zaželelo da se pokrene iz svoje zažarene jednoličnosti, da napusti ovo dosadno mesto sa kojeg se nije čuo ni šum, ni glas, niti se moglo bilo šta, sem peska, videti. Utom dunu pustinjski vetar. Jedan sloj peska sa površine pokrenu se iz svoje nepomičnosti i polete kroz vazduh. U sivom peščanom oblaku, koji je plovio nad pustinjom, nalazilo se i zrnce koje misli. U njegovoj sićušnoj glavi prvi put je likovala misao:

“Počelo je, najzad!”

Posle nekoliko časova vazdušne vožnje, zrnce pade kraj jedne zelene oaze. Naćuljilo je svoj sićušni sluh i osluškivalo veselo kloktanje izvora. Dani i noći su postajali sve zanimljiviji. U oazu su navraćali beduini sa kamilama. Dovikivali su se među sobom, a ponekad i pevali. O, koliko je samo tada bilo šumova!

Meseci i godine su prolazili.
U sićušnoj glavi su ponovo otpočinjale da se roje velike slike o drukčijem životu. I od tada, kako bi dunuo vetar, tako bi i zrnce koje misli ulazilo u sivi, peščani oblak, koji bi ga preseljavao na sve novija i zanimljivija mesta. Sićušna glava nije mirovala. Stalno su se u njoj rojile velike slike. Maleno zrnce je sve češce žudelo za novim vetrom koji mu je uvek donosio promenu. Jednog dana dunu neki strašni vetar koji je satima vitlao peščani oblak nad pustinjom, sve dok ga ne nadnese nad morsku pučinu. Tako se maleno zrnce nađe i na morskom dnu. Posmatralo je sada velike i male ribe i osluškivalo iznad sebe huku talasa.

Vodene struje koje su ga valjale, premestiše ga najzad i do mesta odakle su bageri vadili pesak za gradnju. Kad se jednog jutra zrnce probudilo na lopati, otpoče njegova duga vožnja. Samo, ovoga puta, bez vetra. Vozilo se sada kamionima, vozovima i kolicima. U njegovoj sićušnoj glavi carovala je samo jedna misao:

“To je, dakle, onaj veliki život!”

U nekom velikom gradu, u nekoj velikoj ulici, radnici ga pomešaše sa žitkim katranom i ugradiše u asfalt. Danima su preko njega, uz buku, prelazile automobilske gume. Maleno zrnce je sa osmehom osluškivalo žamor velegrada, sve dok mu se ponovo ne ukaza slika o drukčijem životu. Zrnce koje misli je napregnuto očekivalo vetar. Ali, kada se vetar pojavio, zrnce nije uspelo, onako zarobljeno u asfaltu, ni za dlaku da se pokrene sa svog mesta. Vetar je ulicom preko njega i veselo vitlao samo izgužvane hartijice.

Stevan Raičković



Sačuvana



Ono što vidiš to imaš pred sobom.
:) hope
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6817


Ministar za porodicna i socijalna pitanja


Pogledaj profil
« Odgovor #323 poslato: Maj 22, 2010, 21:55:46 »

  Smiley PORIJEKLO LJUBAVI


Prema učenju taoista Duh i Materija su u vrijeme postanka svijeta vodili borbu na život i smrt.

Duh je naposljetku odnio pobjedu, a Materija je osuđena na vječni život u unutrašnjosti zemlje.

No, prije toga je glavom udarila o nebeski svod i nebo prepuno zvijezda razbila na komadiće.

Boginja Niuka izronila je iz mora, blistava u svom vatrenom oklopu.

Kuvajući dugine boje u kotlu, uspjela je vratiti zvijezde na njihova mjesta, ali nije uspjela pronaći dva mala komadića, pa nebeski svod nije bio potpun.

To je porijeklo ljubavi: dvije duše neprestano obilaze Zemlju, svaka u potrazi za svojim Drugim Dijelom.

Kada se sastanu, uspijevaju povezati ona dva komadića koji nedostaju i tada, za taj par, cijeli univerzum ima smisla.



Sačuvana



Ono što vidiš to imaš pred sobom.
:) hope
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6817


Ministar za porodicna i socijalna pitanja


Pogledaj profil
« Odgovor #324 poslato: Maj 25, 2010, 08:46:46 »

OBITELJ

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
'O, oprostite mi, molim vas!' bio je moj odgovor.

On je rekao, 'Molim Vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.'

Bili smo tako kulturni, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.

Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.

Kasnije toga dana, dok sam spremala večeru,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.

Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
'Makni mi se s puta!' rekla sam uz viku.

On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.

Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
'Dok si dijelila sa strancem uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.

Idi i pogledaj na kuhinjski pod, naći ćeš cvijeće pored vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.

Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.'

Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele teći niz lice.

Tiho sam otišla i kleknula pored njegovog kreveta;
'Probudi se, maleni, probudi se,' rekla sam.

'Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?'
Smiješio se, 'Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.'

Rekla sam, 'Sine, jako mi je žao što sam se onako
ponijela danas; nisam trebala vikati tako na tebe.'

Rekao je, 'O, mama, u redu je. Svejedno te volim.'

Ja sam rekla, 'Sine, i ja tebe volim, i volim cvijeće,
posebno plavo.'




OBITELJ

Jeste li svjesni da ako umremo sutra,
firma za koju smo radili, lako nas uskoro može zamjeniti.
Ali obitelj koju ostavljamo iza sebe
osjećala bi gubitak do kraja njihovih života.

I molim te, razmisli,
unosimo se u posao više nego u svoje obitelji,
zar ne misliš da to nije mudro ulaganje?
Dakle, što je suština priče?


Znaš li što znači riječ obitelj?
FAMILY= FATHER AND MOTHER I LOVE YOU
Sačuvana



Ono što vidiš to imaš pred sobom.
:) hope
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6817


Ministar za porodicna i socijalna pitanja


Pogledaj profil
« Odgovor #325 poslato: Jun 09, 2010, 22:11:07 »

Smiley          "KRIST U FRAKU" (istinita priča)


Još u Staljinovo vrijeme u moskovskom gradskom kazalištu trebala se održati premijera protuvjerske predstave: "Krist u fraku". Škole, omladinske organizacije i mladi radnici taj su kazališni komad trebali preuzeti u svoj kulturni program i o njemu raspravljati.

Isusa, kao glavnu ulogu, igrao je poznati ruski glumac i istaknuti komunista Aleksandar Rastovčev. Predstava je bila rasprodana do zadnjeg mjesta. Na pozornici je stajao "oltar", a na njemu više boca rakije i piva. Tijekom predstave pijani i glasni "svećenici, redovnice i redovnici" obilazili su teturajući taj oltar-šank.


Na početku drugog čina na pozornicu je stupio glavni glumac. U rukama je imao Bibliju. Vicevima i zabavljanjem izazivao je buru smijeha. Pošto je pročitao prva dva blaženstva iz propovijedi na Gori, glumac je viknuo: "Pružite mi frak i cilindar!" Sva ona svita kvazi svećenika i redovnika uzvrvi oko njega kreveljeći se i glumeći pijanstvo. Publika se cereka i kikoće.

Rastovčev poče opet ispočetka čitati: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!" Čita s glumačkim žarom i dramatski duboko i ozbiljno. Na ovu rečenicu o siromasima duhom "svećenici" izobliče lica cereći se i glumeći luđake.

"Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!", nastavlja Rastovčev, a "svećenici" oko njega cmizdre i brišu suze. "Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!", čita glumac dalje, ali publika se više ne smije. Primjećuje se kao neka promjena i ozbiljnost na Rastovčevom licu i glasu. Prestao je čitati i gleda u publiku, "svećenici" se prestali kreveljiti i zbunjeno gledaju u glavnog glumca. Potpuna tišina u dvorani.

Nakon što je još neko vrijeme zamišljen šutao, nastavi čitati, ali sad s manje drame i nekako blažim tonom u glasu. Mrtva tišina, a svi drugi glumci stoje ukipljeni i zbunjeni na pozornici. Zatim Rastovčev priđe rubu pozornice sa Biblijom u rukama. S nekim iznenađenjem na licu gleda u knjigu i čita dalje Matejevo evanđelje. Nitko ga ne prekida.

Nakon što je došao sve do šestog poglavlja i pročitao: "Budite dakle savršeni kao što je savršen otac vaš nebeski!", zaklopi Bibliju, ali nekako pozorno kao da tim činom čini nešto važno i odlučujuće. Zatim se pred svima prekriži i reče: "Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje Kraljevstvo!" Nitko nije vikao ili zviždao. Svi su u šutnji napustili dvoranu.

Taj se kazališni komad nije više nikad izvodio. Aleksandra Rastovčeva, slavnog glumca, progutala je noć. O njemu se više nije smjelo govoriti.

Prepričao: P.N.
Sačuvana



Ono što vidiš to imaš pred sobom.
:) hope
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6817


Ministar za porodicna i socijalna pitanja


Pogledaj profil
« Odgovor #326 poslato: Avgust 02, 2010, 16:24:31 »

Smiley Upornost


Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice. Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom.
Ovo je čovjek radio iz dana u dan. Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom.


Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud. Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati. Počeo je ga je savjetovati: “Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega? Ionako ga nikada nećeš pomaknuti.” Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. “Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?” mislio je. “Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno.” I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. “Gospodine”, reče, “dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U čemu griješim? Zašto ne uspijevam?”
Gospodin mu sažalivši se, odgovori: “Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio. Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako? Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen. Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen.” Nekad, kad čujemo Božju riječ, želimo koristiti vlastiti um kako bi odgonetnuli što On želi, a zapravo ono što Bog od nas traži je jednostavno: poslušnost i povjerenje u Njega. Na sve načine treba vježbati vjeru koja pomiče planine, ali ipak je uvijek Bog onaj koji zapravo to čini.





Sačuvana



Ono što vidiš to imaš pred sobom.
:) hope
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6817


Ministar za porodicna i socijalna pitanja


Pogledaj profil
« Odgovor #327 poslato: Avgust 02, 2010, 16:26:07 »

Priča o jednom čovjeku i ljubavi njegove majke prema njemu…….

Moja majka je imala samo jedno oko. Mrzio sam je… bila je sramota za nas. U našoj školi ona je spremala hranu za učenike i učitelje.
Jednoga dana dok sam još bio u toj osnovnoj školi moja majka je ušla u moj razred da me pozdravi. Bilo me jako sram. Kako mi je to mogla učiniti? Ignorirao sam je, uputio sam joj pogled pun mržnje i pobjegao. Kasnije su mi se prijatelji iz razreda podrugivali – Fuj, tvoja majka ima samo jedno oko!
Propadao sam u zemlju i želio da moja majka jednostavno nestane… Kad sam je opet vidio ustao sam i rekao joj – Ako od mene budeš radila predmet ismijavanja bolje ti je da umreš!
Moja majka nije ništa odgovorila…
Nisam zastao niti trenutka da razmislim o tome što sam joj rekao, bio sam toliko pun ljutnje u sebi. Bio sam nezainteresiran za njene osjećaje… Želio sam otići iz kuće i nikad više ništa imati s njom.

U kasnijem životu sam učio puno i teško. Tako sam dobio priliku da odem u Singapur na studij… Posrećilo mi se. Oženio sam se, kupio sam kuću i dobio svoju vlastitu djecu. Bio sam sretan sa svojim životom, sa svojom djecom i svim oko sebe mada sam nastavio živjeti u stranoj zemlji.

Ali jednog dana, moja majka je došla da me posjeti… Ona me nije vidjela godinama niti je ikad vidjela svoje unuke. Pojavila se na vratima. Moja djeca su je počela ismijavati. Ja sam se izderao na nju zato što se samo tako pojavila, nepozvana. Derao sam se na nju – Kako si se usudila doći do moje kuće i plašiti mi djecu? Goni se odavde, odmah!

Moja majka je samo tiho odgovorila – Oprostite, mora da sam pogriješila kuću – i nestala…

I onda, jednog dana, nakon nekoliko godina, pismo je došlo do moje kuće. Pozvan sam nazad u svoj rodni kraj radi godišnjice mature. Slagao sam ženi da moram ići na poslovni put. Poslije proslave, iz neke radoznalosti, svratio sam do našeg starog doma. Kad su me vidjeli, susjedi su mi rekli da je umrla. Ni jednu suzu nisam pustio. Predali su mi jedno pismo za koje su rekli da je od nje…

Moj Dragi Sine,
Mislila sam na tebe svo vrijeme.
Oprosti što sam došla do tvoje kuće i preplašila tvoju djecu.
Bilo mi je drago kad sam čula da si uspio u životu i da ćeš doći na proslavu ovamo.
Ja možda neću moći ni izići iz kreveta da te vidim.
Žao mi je što sam ti uvijek bila teret i sramota.

Vidiš, kada si bio dijete dogodila se jedna nesreća u kojoj si izgubio jedno oko.
Kao majka, nisam mogla podnijeti da odrastaš bez jednog oka.
Doktori su te pregledali i rekli mi da je moguće.
Ja sam ti onda dala jedno svoje…
Bila sam tako ponosna da znam da moj sin vidi svijet za mene, s tim okom.

S Ljubavlju, Za Tebe Uvijek…

Tvoja Majka…


Sačuvana



Ono što vidiš to imaš pred sobom.
lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #328 poslato: Avgust 04, 2010, 11:34:19 »

Ova priča o ljubavi majke je nekakoooo uf!
Ne želim da čitam ovakve stvari!
Sad  Rastuže me.
Sačuvana

:) hope
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6817


Ministar za porodicna i socijalna pitanja


Pogledaj profil
« Odgovor #329 poslato: Avgust 04, 2010, 15:45:27 »

 Smiley hm, sad si me zaintrigirala i kad malo bolje razmislim... a zamisli koliko bi bilo sve drugčije da mu je odmah rekla šta je napravila, koliko bi tu bilo izljeva ljubavi, zar ne?

 Možda ponekad i nije dobro sve skrivat.
Sačuvana



Ono što vidiš to imaš pred sobom.
Stranice: 1 ... 20 21 [22] 23 24   Idi gore
  Štampaj  123
 
Prebaci se na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP

Copyright © 2003-2013 by kovach
Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS! Dilber MC Theme by HarzeM