(Srpsko Narodno Pozorište NS, 26.6.1991.)
Gledam Banat, Srem i Bačku s' Varadina, Gledam tako a u duši lom. Tu je nekad kažu bila Vojvodina, Al' nas jogurt tresnuo ko grom.
Rođeni sam autonomaš ko drug Krunić, Al je bolje da se pravim lud. I da drhtim na kraj bašče kao kunić Zbog Šipaca nasukan na sprud.
Mog šora nema i na znam šta da radim Drug Mihalj kaže da nov ustav nije loš. I sve je manje mojih zemljoša u vladi I teško da je neki preostao još.
Život mi je gorak kao biter lemon, Ćutke punim vrećicu bez dna. Na nesreću TV dnevnik kao demon, Vodi me u vode ružnog sna.
O di baš mene da snađe to što jeste, Ovo je priča i za suze i za smeh, Poneki pet'o možda ostane bez kreste, Ali bez jaja to je izuzetan peh.
|
|