Ponekad biva da pozelim more da bude boje tvojih suza i da se za mene otvori kao za Isusa.
Ponekad biva da okusim poljubac boje hibiskusa ti vodu u vino pretvaras kao za Isusa.
Evo me kako dusu odvajam od tijela, dusu sto si na krst razapela i tijelo koje nikad nisi htjela.
Kad bi moja bila, kad bi moja bila.
A puno mi ne treba zalogaj ljubavi, svijet kao anafora, Boze oprosti mi, ova ljubav je moj hljeb sa sedam kora.
|
|