ne postoji ništa ljepše od jutrom te vidjeti uz sebe sklupčanu šaku dječjih šminki golih nogu utrnutih odavno
zajedno ćemo otjerati mrave mirisom tk opranih zubi tko me ljubi usnama što budi prve slike što me pamte
dobro ti jutro negledljiva ljepoto
u piđami naših koža trudimo se uvijek nešto više nego što bi drugi mogli smjeti jer činit mi se zna da te šutnjom čujem al često sram me reći pa te poljubim u ruke
negledljiva ljepoto...
prizivaš me da ti dođem toplim dahom na granice vrata i kose i na rubu usne osjetim stihove tvog srca težinu izbrišem i spustim se na tebe spustim se na tebe
nakon dana, nakon noći..
zapetljani sasvim nestat čemo isti i točno u pola riječi sanjat ćemo da smo budni skliznuti ka novom jutru zadnjim šapatom u tvoje usnulo oko..
laka ti noć negledljiva ljepoto...
|
|