Ja ja sam iz mjesta gdje je podvala česta gdje ti je strana sestra ak te mogu iskoristit idem smjesta radim na čudima sa lakomislenim ljudima nije valjda da misliš da furam srce u grudima budiš vel'ku nadu za uspjeh u vel'kom gradu puno prilika puno neprilika ali ne krivi ga jer nije povezan sa ljudima kaj udomljuje al se ne zezam kada ti velim da te uopće ne znam nema poznatih prepoznatljiv štih ne bih se čudil kad bi samo ja razumel ovaj stih furam šprehu ulica kojim koračam ali ne shvaćam zakaj ceh plaćam maća se laćam bez beda bez razloga jer nema reda iz straha napadam ak' me netko čudno gleda sam u gužvi prate me pogledi ružni pa gledam u špigel da smo bar dvojica tužni kad je uspon sputan sam po gradu lutam sam govna gutam zgazim se pa mi je pogled mutan tad nestaje razlika dobra i zla važan sam samo ja u velikom svijetu na poznam nikoga ne jebem nikoga od milijun i petsto tipova nema srodnih likova strana je brija njihova zatvoril sam vrata jer ne volim bol nisam tol'ko jak jer sam previše sebičan da podijelim zrak pa veza puca jer nemam vremena a ne srca uvjeren sam da ni ono samo ne zna zakaj kuca u biti ne postoji bed ali zbog prošlosti nemrem prepoznat dobro i kad sjedne pored ---- i dok svjetovi se ruše nebo guta nove duše tu nema tebe ni mene svuda oko nas osjećam sjene ---- samizam predstavljam makar i sam znam da takav nevaljam dok sjedim za šankom sam ja sam kapetan nezaspan trošim tuđe snove jer uzimam sve prije no trunku za uzvrat dam nevjerujem nikom lutku kako došlo tako ošlo hladan ko porculan mnogo dima je kroz mene prošlo crn ko tinta garav ko edgarov gavran više ne znam koga varam jer me prevarila mara vrtim sam tijelo vezano za tlo sad se pitam tko je to licem uprt u ugledalo nekad je Gordan kog poznam sam sebi bil odan sad listam album po fitki samo da ga opet spoznam da me takne pomakne pita što me đira jer me još više nervira sam ovo nizašto svira dok rima vibrira ja drugoj diram koljena što osto sam do jutra jer samo jedna me je voljela ma ne cugam da pijem možeš reć da prije sam zalijem da ispliva osmijeh što duboko krijem da se smijem ne cugam da pijem možeš reć da brijem sam za osmijeh zalijem a ti vole kad se smijem jer doći će dan kad neću moći sam pa ću morat ruku svoju samoističku nekom da dam --- i dok svjetovi se ruše nebo guta nove duše tu nema tebe ni mene svuda oko nas osjećam sjene
|
|