(Maja Tatic & M. V. Tifa) Nije mi dovoljno da spavam od jutra do mraka a svaku noc u sebi nadjem jos po jednog ludaka. Sam sa sobom ruke obaram, i pogledima vrata otvaram. Znam da neces doci i postujem sve to, svaki mali izgovor, a bilo ih je sto. Nije vazno, ne moras da glumis mi i da te ne znam mozda vjerovala bi'. Sve sto pogledam se rusi, otkud ti u mojoj dusi? Lutas kao otrov venama (mojim venama). Ne dam vise ja na sebe, prezivjet' cu i bez tebe, kol'ko zadnja rijec na usnama. Nije mi dovoljno da spavam od jutra do mraka a svaku noc u sebi nadjem jos po jednog ludaka. Sapnuo sam tiho, najtise, zbog tebe sam pao najnize, ej. Tiho kao srce sat otkucava, opet naces doci i tu nema govora. Nije vazno, ne moras da glumis mi i da te ne znam mozda vjerovala bi'. Sve sto pogledam se rusi, otkud ti u mojoj dusi? Lutas kao otrov venama (mojim venama). Ne dam vise ja na sebe, prezivjet' cu i bez tebe, kol'ko zadnja rijec na usnama. Sve sto pogledam se rusi, otkud ti u mojoj dusi? Lutas kao otrov venama (mojim venama). Ne dam vise ja na sebe, prezivjet' cu i bez tebe, kol'ko zadnja rijec na usnama.
|
|