Tvoj san, tvoj mir,
u naručje zvijezda pada.
Ti i ja
na svijetu smo sami sada,
to je bol
i šutnja od koje strada
svaki cvijet u polju, svaka kap u kiši, svaki glas.
Al' još za nas
u hladnoj se noći jave
riječi te
i njegove oči plave,
oca tvog sad znaju tek vlati trave.
O, ne plači, materino čedo,
ne plači, materino čedo.
Tvoj lik u snu
svu noć mi se blago smiješi
dok si tu
tvoj pokret me svaki tješi
sviće dan i sunce će znati kad se budiš....
Tvoj put je dug,
a moj već se bliži kraju
suza žar još obrazi moji znaju,
tebi bar nek proljeća više daju.
O, ne plači, materino čedo,
ne plači, materino čedo.
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
