Savest sumorna klice, nad travnim decijim grobom, svoju opevaj tugu i tuc ozivi sobom. Placi statuo,on ljubi hladni kam, mramornog ubicu andjeoskom tugom. Vladao je dugo on poštujuci silni hram obicaj roda svog ; slovenski sveti tron.
Rastu zile pupcane uz kamene cokote, rodjencadi krštene uz semion svete vodice. Krec prima glavice u prestone stolice, cika zvoni kupeljom kroz slovenski sveti tron.
Usred polja Kosova,ja bice od kamena, osvecen i krstolik,na pravdi boga istinit. Ne previdi ljubljeni,uspravan i samoziv. Gradivno gravidni galalit.
|
|