O Ti, o Veliki i svejasni
koji dolaziš u san svima i slijepima,
i gubavcima i gluhima u krv i uši,
o, o krvi što vriješ u venama neizvjesnosti
prospi se noći ove da On me zarobi
i zasja njegovo sjeme na mojem crkvenom odijelu,
kako ću sposoban udaljiti se od Istine.
Tako smo patili zbog ugleda,
tako su pričali da svima nam isto,
tako je drug bogom se štitio
a samo u nečastivog, mog, srce je čisto;
reci mi bradati za koje sve, sve je isto.
Jedino čudo u pepelu.
Izviru iz tog praha sivila igračke sakate,
plastične i sa krikom metalnim
i ni crvi nisu izjeli im oči,
isti onaj san više neće doći,
onaj o igri, o osmijehu pastira
pun udarom milote vidjevši jaganjce,
plači, u svetkovini poklane.
Sada snivajmo braćo magarce,
riču, riču i njaču na mule skaču,
maleni da zabiju, pokrenuti ih nikako
da mi je bilo plakati ikako.
Ljubim Te Crni što suze moje uze!
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
