Sjećaš li se časne pionirske riječi i onih sjetnih pjesama od ABBE dok djecu nisu plašile bombe već samo štrige i krezube babe Kad smo bili tinejdžeri mi Duran Duran stalno slušali Rubikove kocke slagali o kompjutorima maštali Nije to nostalgija okus kasnog djetinjstva To je škrinja sjećanja za zadovoljstva iskrena I mene je načeo zub vremena I ja patim ispod tog teškog bremena Ali još nisam propao Vjerujem i danas bi ti se dopao Barem zato što se nisam promijenio Sjećaš li se prvih ploča iz Trsta Godišnje rasli smo po dva,tri prsta U vrijeme prvih dodira Lišeni trajnog izbora A ti nisi znala što bi ti pa smo snove dijelili kao da smo cijepljeni od vremena što prolazi I mene je načeo zub vremena i ja stenjem ispod tog teškog bremena Ali još nisam propao Vjerujem i danas bi ti se dopao Barem zato što se nisam promijenio Barem zato što sam isti ostao Još se mogu nekom svojom pričom pred svima opravdati Još te mogu nekom svojom riječi do zvijezda dovesti
|
|