Sva su vrata zatvorena, na�i putovi vi�e nikud ne vode iskra nemira, slutnja kaosa znao sam da ne�to nije u redu, pitao sam ga...
Rekao je da se neke stvari ne mogu tek tako objasniti i da je zaista lijepo pricati dok sve ide kako treba, ali rijeci ne znace ni�ta kada osjeti� da pocinje� gubiti
Tada sam shvatio �to je zivot i za�to me�u ljudima vlada hladnoca sve �to vrijedi zadrzi u sebi, sve �to mrzi� ispljuni van, a kada osjeti� nemir i bol jedina je utjeha potpuna samoca
Sestre, braca, cure, prijatelji... na kraju uvijek ostaje� samo ti sam u svojoj borbi
|
|