Sjeti se Barbara Bez prestanka je kisilo nad Brestom toga dana A ti si hodala nasmijana Rascvjetana ocarana pokapana Pod kisom Sjeti se Barbara Bez prestanka je kisilo nad Brestom A ja sam te sreo u ulici Sijama Smijesila si se A ja, ja sam se isto tako smijesio Sjati se Barbara Ti koju ja nisam poznavao Ti koja me nisi poznavala Sjeti se Sjeti se ipak tog dana Ne zaboravi Neki se covjek pod trijemom sklonio I on te zvao po imenu Barbara I ti si potrcala k njemu pod kisom Pokapana ocarana rascvjetana I njemu se bacila u narucaj Sjeti se tog Barbara I ne ljuti se na mene ako ti kazem ti Ja kazem ti svima koje volim Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput Ja kazem ti svima koji se vole Pa i onda ako ih ne poznajem Sjeti se Barbara Ne zaboravi Onu pametnu i sretnu kisu Na tvome sretnom licu Nad onim sretnim gradom Onu kisu nad morem Nad arsenalom Nad brodom iz Quessanta O Barbara Kakve li bljezgarije rat Sto je od tebe postalo sada Pod ovom kisom od zeljeza Od vatre celika krvi A onaj koji te u svom stiskao zagrljaju Zaljubljeno Da li je mrtav nestao ili jos uvijek zivi O Barbara Bez prestanka kisi nad Brestom Kao sto je kisilo onda Ali to vise nije isto i sve je upropasteno Ovo je kisa od strasne i neutjesne zalosti Ovo vise nije ni oluja Od zeljeza celika krvi Posve jednostavno oblaci Koji crkavaju kao stenad Stenad sto nestaje uzvodno nad Brestom I odlazi da trune daleko Daleko veoma daleko od Bresta od koga ne ostaje nista
|
|