(feat. Urban)
Odmorit će krila iznad zvijezda doletjela ptica
nigdje na kraju ničeg u tu pustoš pustiju od pustinje čudan stroj zaribao na nebu pa se spustit mora
zakucali satovi u prazno
sibigla, sibigla, sibigla sibigla, sibigla
na jeziku malog zimskog sunca koji razumiju promrzli u sjeni zvonile su tople, ovdje davno ne rečene riječi
sibigla, sibigla, sibigla sibigla, sibigla
nepozvani pozvali se tada nadorgani velikoga grada prevodili nejasne im riječi sa jezika malog zimskog sunca na jezike nežive i žive
sibigla, sibigla, sibigla sibigla, sibigla
ne vidjevši da ne vide ništa nađoše mu mjesto u muzeju u staklenci punoj formalina svjetlo, sjena, mrak mutno staklo, prašina jednog jutra panika staklenka je prazna
|
|