Iden doma, kasni je sat Ona me ceka sva topla i meka Da ne more spat... Ja jubin sve tiše, Jer ništa joj više ja ne mogu dat... Nešto me guši, leži na duši...
Zna i ona da me je sram Šta kraj nje san lega, ramenima slega Jer ne znan ni sam
Šta da joj kažen bez da joj lažen I tugu joj dan... Nešto me guši, leži na duši
Ja san volija nju dušon i tilon Sad se moran sveton vodon Polit prid njon i sviton... Ja san volija nju, al' zatvaran vrata Za jubav falšu san da Veru od suvog zlata ...
Šuti ona, šutin i ja, I veæ smo dugo jedno kraj drugog Ka' noæ i dan... I nije mi lako, živit ovako, I bit normalan.
Nešto me guši, leži na duši...
Ja san volija nju ...
|
|