Nežno, sivi trotoar se kvasio i plakali su svi od tuge. Zašto, zašto je sve skupa moralo da ispadne baš tako: da je on taj, koji je svoj otrov popio a pojma nije imao o tom?
Sam si kriv, prijatelju moj, sam si kriv...
Sam si kriv za sve što se dogodilo. Za igre iza scene. Tvoje tužno oko malo se uvredilo i ti si se naljutio na sve.
Ja i ti, mi smo život glumili.
Zvono, poziv poslednji za ovaj let, pa drago mi je bilo, bar na kratko, ja sam opet progovorio, i gotovo je, moramo na put.
|
|