Ciza na starom satu opet me vara da mislis na mene dugo vec niko u tvome srcu ne dize tamne zavjese cak i ljeto ima veto da u zrno tvojih misli zaviri
A jedno jutro pred tvojom kucom stara majka sjedila mudro rece samo cvijece karakter svakoj zeni obara uberi joj ruze pa neka one umjesto mene kazu rijeci istine
Jutrom iz jedne avlije uberem dvije ruzice obe rosne jednu boje ljubomore a drugu boje da te cuva od tudiih usana i gladnih vukova
|
|