Nju sam na blef dobio na kartama Osjetljiva po svuda,labava držanja Sama je sebi na putu stajala Rekla mi je da je Do boga nesretna
Uvlačila bi se u skupe haljine Da skrije nesigurnost I strah od odluke Htjela je bez borbe da slavu dobije Rekao sam joj da tu želju ispljune I da je život crn iznutra Bolešću nam prijeti Zariva u nas nova jutra
A ti si premlada Da bi svoju ruku pružila pravom čovjeku Zato ih ne vadi iz džepova
I svi ti ljudi s kojima se kvarila Gušili su je zlatnim ogrlicama Gledao sam je kako žuri iz djetinjstva Namazanog lica,u visokim štiklama
A nije imala priliku da voli Njušila je poroke da joj skrate boli
Ti si premlada Da bi svoju ruku pružila pravom čovjeku Zato ih ne vadi iz džepova
|
|