Odkad znam za sebe Pisma mi je bila Nevista i mater moja dobra vila Ličila mi dušu punu bolnih friža s njom je bilo lakše durat ispod križa
Ono san tija sve san s pismon reka bila mi je blago drugo nisan steka dala mi je snagu otkrila lipotu vraćala me uvik svitlu i životu
Kad mi jednom duša među zvizde krenu nemojte mi pismu ostavit da vene čuvajte je ljudi vama san je piva živija san tugu a o srići sniva
Kad mi jednom duša među zvizde krenu čuvajte mi pismu pivajte za mene nek je čuje more,obala i škoji čuvajte mi pismu prijatelji moji
Sad je život proša prošla su sva lita Je li moglo bolje sad na kraju pitam nije moglo bolje srce odgovora još je samo pisma ljubav moja stara
|
|