Mislis u daljini uvijek nade stoje a u stvari tu su ispod dlana ruke tvoje
pa nekad ne vidis kako spavaju al' kad spustis vjedje,kad zazmiris ta mutna slika u daljini... ...uvijek u stvari mene vidis
A ja sam covjek od snijega nepomican... k'o planina naslikan rukom usamljenika
A na platnu gdje su neka lica neki ljudi... ostavili trag od straha sto se uvijek nocu budi
U meni jos uvijek tisina ima za koju ne zna ni strah ,ni zima za koju ne znas ni ti...ni proslost sto nije bila fina
Pa ako nekad pozelis onu toplinu zaboravljenu... u proslom zivotu
Zazmiri ocima prema daljini ja mahnut' cu ti rukom prepoznat ces me u sesiru crnom i sa salom oko vrata... ...sto se bori s burom
Jer ovdje gdje sam jaovdje...ne trebaju imena pa sve te...bas sve te daljine opet postanu blizine
U meni jos uvijek tisina ima za koju ne zna ni strah ni zima za koju ne znas ni ti...ni proslost ne zna nitko...
|
|