Vrijeme me ubija... Ja ubijam vrijeme... Vrijeme bez duse, lagano prolazi... Njen hod su mocni i hladni koraci... Nikada ne staje, i nikad se ne vraca... Prije ili poslije sve nas poubija. prije ili poslije sve nas poubija...
Vrijeme je kalup moga zivota, trenuci u vremenu moja su sjecanja. Vrijeme nikada ne postavlja pitanja, Tjera me napred, u nova svitanja...
Kad me smrt privuce k sebi, i uputi onaj nadvosmislen pogled. Vrijeme ce znam biti uz mene ali gluvo i nijemo do samoga kraja. Ne daje sucut za bol ne mari prokleto vrijeme uvjek pobjedjuje...
Sada osjecam strah, vrijeme mi istice pogledom kruzim i trazim sunce!
Vrijeme me nece pamtiti...
|
|