Sa sebe strugam prasinu i popijem rakiju staru godinu
U trenu ja jurnuh na vetrenjacu
Zivot svoj ja poslah u majcinu... jer stvarno mi... kad otrov svoj ispljunuh
I briga me je, ja hvatam po bregu i pio sam svetlost njenu kroz telo ja osecam toplotu i muskost i snagu i volju
U trenu ja jurnuh na vetrenjacu i vetar joj pozeleh, i udjoh u kucu da hleb jedem i pijem vodu k'o bol, covek, kao junak
|
|