Još uvijek imam proljeća u meni, Još uvijek ruža u mom srcu cvate, Još uvijek želim poći onoj ženi, Do prijatelja starih, da me shvate.
I sad se vraćam onom stazom starom, I, kao nekad, sad je isto sve. Kad bijesmo mladi, ludi za gitarom, Još luđi kad smo bili svi zbog nje.
A ona nije znala, jer bila nam je drug, Poklanjala je svima svu mladost, ljubav svu, A ja sam noću plakao, lutao u krug, Jer ja sam je samo shvatao, i volio sam nju.
Na prozor njen su pale kapi kiše, Ne gori svijetlo, nema njenog lika. Na vratima sada drugo ime piše, U izlogu je neka druga slika.
I sad se vraćam onom stazom starom, Al', kao nekad, nije isto sve. Kad bijesmo mladi, ludi za gitarom, I kad sam život propio zbog nje...
A ona nije znala, jer bila nam je drug, Poklanjala je svima svu mladost, ljubav svu, A ja sam noću plakao, lutao u krug, Jer ja sam je samo shvatao, i volio sam nju.
|
|