Ko cvijeta dva Olivija i ja Rasli smo u basti naseg sna Al godine su prosle pored nas Dugo vec joj nisam cuo glas Moja duga putovanja Uvijek sam i ona sama Sad sam tu Al mozda necu naci nju
Olivija upali svjetlo sad da nadem put Olivija otvori vrata ja sam opet tu Olivija zar neces primit ovaj mali cvijet Olivija zar nismo vise isti svijet
Olivija sad ima zivot svoj Djevojcicu i mali topli dom Nece vidjet moje suze Nece cuti pjesmu moju Nikad vise nece znati Gdje sam ja
Olivija ti neznas kako nocas placem ja Olivija kraj nase rijeke sjedim ali sam Olivija na staroj klupi pise ti i ja I ime tvoje Olivija,ime tvoje Olivija
|
|