Nemoj slučajno da me krivo shvatiš ni u snu to ne bih želio ali probaj samo malo da se vratiš samo s' tobom bih sve podijelio pa i ono čega više nema.
Uvijek subotom ujutro su prozori širom otvoreni za mirise, lijena pita puna cimeta me probudi sve se zna i sve vidi se to je ono čega više nema.
Sviraju čaše, kašike, tanjuri dobar ručak može sredit' sve k'o kiša niz oluk vrijeme curi kao šećer dani se istope bit će bolje i nema problema.
Naše ulice su sretne tu naš smijeh odjekuje, tu me sreća uvijek sretne da mi ruke ugrije.
Nemoj slučajno da me krivo shvatiš ni u snu to ne bih želio, hajde sa mnom samo malo da se vratiš to bih vrijeme s' tobom podijelio i te dane kojih više nema.
Na ogledalu razglednice s' mora kao utjeha za zimske dane, utakmice s' tranzistora cijeli život u fiću stane cijeli život kojeg više nema.
Naše ulice su sretne tu naš smijeh odjekuje, tu me sreća uvijek sretne da mi ruke ugrije.
Naše ulice...
|
|