Blagoslovljena je ova kisa sto sa mene nase grijehe spra, i kao da su zive sve te rijeci sto ih za me tvoja dusa tka!
Vec te dugo trazih sam kroz vrijeme, zalud lutah svijetlim ocima, kada spazih da se moje more od pogleda na te uzburka!
Moja Evo, misli su nam sada iste, ja to znam! Moja Evo, jesen moje boje muti, nocima!
Ja jos uvijek tvoje oci trazim, tople kao iskra, zudnja zar, jer mislih da se vezem ali podjoh, kavez i od zlata ubija!
Moja Evo, misli su nam sada iste, ja to znam! Moja Evo, jesen moje boje muti, nocima!
|
|