Pusti me, majko, ja bih da sam rijeka. I ja bih da sa mnom nešto negdje krene. Na nekome mostu najdraži me čeka. Ja ga hoću, majko, i on hoće mene!
Pusti me, majko, ja bih da sam polje. Na poljskome putu moje zlato čeka. Teško mi je tako, bilo bi mi bolje, bar da budem polje, kad već nisam rijeka!
A usne imam, da ga ljubim, oči imam da ga gledam, ruke imam da ga molim, ne stidim se što ga volim!
Pusti mene, majko, pusti!
|
|