Sećas se te je noći padalo cveće sa bagrema i suze tvoje ko kapi rose na moja ramena.
Sećas se te se noći kotrlj'o mesec mlad al' što tamjan miriše nisam slutio tad, da ću videti more a tebe nikad više.
Da skloniš oblake rukama malenim i nebo obojiš očima garavim da mi jos jednom zas'ja zvezda Danica. Da skloniš oblake rukama malenim i nebo obojiš očima garavim da te još jednom u životu vidim ja.
Sećas se ti si uvek bila ti znam da ćes čekati kad se vojnici Francuskom ladjom prestanu vraćati.
|
|