| 
         
           | Učio me otac, bori se, sine U životu uvijek moraš biti prvi
 Govorila majka, pomozi siromahu
 Učila nas crkva, to nam je u krvi
 
 A prijatelji opet, pričaju po svome
 Okreni se i uzmi što ti srce želi
 Zaboravi srce, pogledaj na sebe
 Nije ipak ono u što smo se kleli
 
 A onda dođe ti, najljepša žena
 Utjeha i nada u životu mom
 Izgubih i tebe, prokockah te glupo
 Zbog lude duše, otišla si drugom
 
 I kad okrenem se često, gledam iza sebe
 Shvatim, u životu ništa više nemam
 Samo tvoja pisma, gitaru staru
 I ovu dušu, punu uspomena
 
 Pa se sada pitam, tko je za to kriv
 Možda Bog, možda nebo, a možda i ti
 A onda ipak shvatim, boem sam u duši
 I gdje god da krenem, uvijek gubim ja
 
 Al opet da se rodim
 I upoznam mnoge žene
 Živio bih isto i volio tebe
 I više nikoga
 |  |