Ponoc me opet zatece sa lošim vinom i sumnjivim ženama, secanje kao reka potece mojom glavom i mojim venama.
Uzalud tiho prestaje odjek tvojih reèi u svemiru, osmeh tvoj vedri nestaje uzrok jednom davnom nemiru.
Dugi su putevi kojim sam hodio more iluzija kojim sam brodio, prazan je zivot koji sam vodio. Sanja!
Hteo bih svemu da dokucim smisao zašto sam živeo zašto sam disao? Zašto sam voleo i pesme pisao? Sanja!
Svaki put nekuda odvodi ja ne znam kuda niti me zanima, samo san do tebe dovodi i to je put kojim putujem danima.
|
|