Prošao sam ljudi kažu mnogo ma kakva pamet ludost čista naučit' toliko sam mog'o al' tek sad ne znam ništa probao sam rajsko voće i pune džepove para al' malo ko da hoće slušat' tugu sanjara da mi je do nje, do nje još dok je mila i snena ja pamtim samo, ej, od sveg pogled s njenih ramena putovao sam dugo zvijezde su crtale put te što dale su je drugom i na njih bio sam ljut i vidjeh, vidjeh sve ma kakva pamet, ludost teška al' ne postoji ništa ljepše od njenog smješka
|
|