Tek dašak je svaki čovjek
I poput sjene čovjek prolazi
Tek dašak je sve bogatstvo njegovo
Zgrče a ne zna ko će ga pokupit
Ti kaznama, Bože popravljaš čovjeka
I sve mu najdraže kao moljac rastačeš
Bič svoj otkloni od mene jer ja izdišem
Pod težinom ruke tvoje daj mi da odahnem
Prije nego odem, prije nego odem
Prije nego odem i više ne budem
Jedan naraštaj odlazi drugi dolazi
A zemlja uvijek ostaje
Sunce Izlazi sunce zalazi
A onda hiti svome mjestu odakle izlazi
Vjetar puše na jug okreće se na sjever
Kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu
Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja
Odakle teku rijeke onamo se vraćaju
Da ponovo počnu svoj tok
Sve je mučno i niko ne može reći
Da se oči do sita nisu nagledale i uši dovoljno naslušale
Što je bilo opet će biti i što se činilo opet će se činiti
I nema ništa novo pod suncem
Ima lišta novo o čemu bi se moglo reći gle ovo je novo
Sve je već davno prije nas postojalo
Samo od prošlosti ne ostade ni spomena kao što ni u budućnosti
Neće biti sjećanja na ono što će poslije doći
Hvala
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
