Kad nežne svirke tihi zamre ton, u sećanju se još nastavlja on. Ljubica miris živi i kad svenu, utiskom, što ga stvoriše u trenu.
Latice mogu, kad uvenu ruže, postelju meku draganu da pruže. Moje će misli, kad te skrije tama, uzglavlje biti, gde spi ljubav sama!
Ljubica miris živi i kad svenu, utiskom što ga stvoriše u trenu.
Latice mogu, kad uvenu ruže, postelju meku draganu da pruže. Moje će misli, kad te skrije tama, uzglavlje biti, gde spi ljubav sama!
(K. Kovač – original tekst Persi Biš Šeli, prevod Dr Ranka Kuić)
|
|