svaki put kada nestaneš sutradan zoveš me da te pitam gde sam bio jer stvarno ne sećam se trudim se da te podsetim palate, bašte, šupe, stanice, gde? kažeš nije ti poznato ipak, sećaš se muzike!
o nama nek’ pričaju drugi šta žele ti dobro znaš kakva sam ja ovaj bi svet bio strašan bez tebe kako bi divan tek bio bez nas
šetopsetne babice u pola 4 izjutra mašem ti iz marice ludilo nema granice
za šest minuta osam kapi njenog kolažnog sna i puštam larve iz svog dže dže dže dže džepnog špajza
čajnikom plovi ona mala danska gospođa poklone nudi divna sport bili torbica
zašto me troši onaj leprtirasti ananas i još ne milim, iz fioke oke oke oke spas
o nama nek’ pričaju drugi šta žele ti dobro znaš kakva sam ja ovaj bi svet bio strašan bez tebe kako bi divan tek bio bez nas o nama nek’ pričaju drugi šta žele ti dobro znaš kakva sam ja ovaj bi svet bio strašan bez sebe kako bi divan tek bio bez vas.
|
|