Kao da znam taj osecaj kada ti vreme u nepovrat krene, kad javi se to secanje na jednu zimu i neke snegove…
kao da svet polako nestaje dok hladne ruke brisu godine, ledi se dah dok trazim tragove, jos uvek cujem one glasove
sto nocu bude me, imenom zovu me, kazu da odlazis, a meni ostaje…
smo bol i strah da prekriju me k’o snegovi, | |