Još uvek sa borim da zaboravim i kao da ne postojim kad te ne ljubim.
Još uvek se budim zbunjen, izgubljen još uvek za tobom ludim tiho nestajem...
ref. Ne mogu da sanjam ni da razmišljam od svoje se senke sklanjam, jer me proganja, ne znam šta da radim kad teme nema tu od peska kula gradim, a kiše padaju.
Ko lavica plenu, dan se prikrada... o, da li ću mir u njemu naći ikada?
Još uvek se budim zbunjen, izgubljen još uvek za tobom ludim tiho nestajem...
|
|