Mikada, da li si san il' java, postojiš u svakom od nas dok sanja, Mikada, postelja ti je na usnama...
Mikada tvoj korak nije težak k'o moj, vremena imaš za sve i svakom daš, veruj da i onaj otpali list vredi i sobom nosi sopstveni žig...
Ruke ti tanane a lomiš oblake, od tužnih priča ti praviš vesele, sve ružne maske bacaš na lomače, u poznu jesen donosiš zumbule, nikada, čarolija sreće, sačuvaj sva naša lica u očima...
Mikada tvoj korak nije težak k'o moj, vremena imaš za sve i svakom daš, veruj da i onaj otpali list vredi i sobom nosi sopstveni žig...
Ruke ti tanane a lomiš oblake, od tužnih priča ti praviš vesele, sve ružne maske bacaš na lomače, u poznu jesen donosiš zumbule, nikada, čarolija sreće, sačuvaj sva naša lica u očima...
|
|