Ponekad iz čista mira i bez najave Vratiš se u moju glavu k'o iz zabave... Kazaljke krenu unatrag, zažari onaj ugarak Što sam na dnu duše sakrila:
Bilo je - zavodila ih, pa se igrala, Al' priznajem: samo sam tebe srcem birala. U postelji pre svitanja Samo ja i istina Kad se duša otvara.
Na raskršću gde sumnja iz mraka pita me: Otići il' ostati s tobom zauvek, Do lica svog dižeš lampu ljubavi I vidim put kojim mi valja krenuti.
Pogledaj kako je ljubav pojeftinila, Po svetu se šunja izlizanih cipela. Al' ti me nemoj izdati, Moj strah u nadu pretvori, Da sve svoje kalendare s tobom potrošim.
Na raskršću gde sumnja iz mraka rađa se: Otići il' ostati s tobom zauvek, Do lica svog dižeš lampu ljubavi I vidim put kojim mi valja krenuti.
|
|