Tvoj san, tvoj mir, u naručje zvijezda pada. Ti i ja na svijetu smo sami sada, to je bol i šutnja od koje strada svaki cvijet u polju, svaka kap u kiši, svaki glas. Al' još za nas u hladnoj se noći jave riječi te i njegove oči plave, oca tvog sad znaju tek vlati trave. O, ne plači, materino čedo, ne plači, materino čedo. Tvoj lik u snu svu noć mi se blago smiješi dok si tu tvoj pokret me svaki tješi sviće dan i sunce će znati kad se budiš....
Tvoj put je dug, a moj već se bliži kraju suza žar još obrazi moji znaju, tebi bar nek proljeća više daju. O, ne plači, materino čedo, ne plači, materino čedo.
|
|