Prsa mi sječena sječivom rđe,
gnojne već rane, nema te mati,
nekad plačom svojim jesi ih ispirala,
nekad suzom išla krv zgrušati
A sad teče drugi dan iz grudi,
znam majko, evo, proljeće kreće,
i ptica, i jaglac, i dječak
sa plastičnom vrečicom
i nitko sem mene ljubice
mu kupiti neće
Taj dječak, nit pet je ljeta,
isto kao ona djevojčica
o kojoj ima osam godina
pjesmu tihu sa kletvom potpisah,
ranjen sam majko, a proljeće kreće,
i bila je jesen, pod srcem ti disah;
kako si suzom gnojne brazde ispirala,
pošto sva zla nagnaše
ovu ruku moju desnu,
paklenu platinu u utrobu si zarit
I iste rane
poslije osam godina
I ista suza,
sva slova izmrljana njome,
prislanjam si suze sa mlohava araka,
ne bi l' krv iz rane ić' prestala
Vani vedro
Prozori blindirani
Ovo nisu moji dani
Oko mene mentalni ranjenici
Želim majko žive tvoje suze
Al' do tad krv ta sva
isteći neće li
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
