Recite ruži da me ne čeka,
slobodno neka svoje latice odbaci,
recite ružinu trnju mrije neka,
u mladosti mojoj opaki su znaci.
Neću nikoja cvijeća raskošna,
jedino pri zemlji raslinja niska,
brzi vjetar što lako, svako, deblo obori,
tome mome cvijeću ne otrgnu ni lista,
ne može ništa...
Postoje tratine korijenja pune,
vidici što skrnavit nije im širinu,
zadatak mi zaustavit navale bumbara,
što odnijet bi mojega peluda prašinu,
i sinu mome Attili, usvojenom, ushit.
Kad podivljalo more agonije
jasna ljubav jako znade krotit!
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
