*[verse1] Suid: Aha, Gotam. Srbija... pa pa pa. Prava reč u pogrešnom rukopisu greška, vremena teška Sve je smeteno, laka ramena, svrabež iznad temena, iznad svih plemena priča vruća za spomen od pruća. Vrelina zaborava zamara, strost nemirna i nepoželjna života. Zauvek ista divota, bez obzira na sve, skupite muda i recite ne hip hop sinovi, u Gotamu slinavi služe vernost vremenu i pohlepi. Ne znaju a vide, i dok vaši se stide tumarajući kroz prašnjavi svod moja krv i moj rod, oni traju na čas možda staju, pa opet krenu u velikom redu čekaju smenu...
A prasak duše u istini zaboli baš, mnogo je značajno to koliko ima nas.
*[chorus] x2 Krang: Na svakom koraku čeka se šansa za obmanu, rana za odmazdu, uvek biraj napad za odbranu, ovde i sećanja propadnu. Masa zna samo ono što vidi na programu tako se živi u Gotamu.
Na svakom koraku...
*[verse2] Krang: Evo kako je, svako je ratnički nastrojen, psihički rastrojen svi su sebični svako u sebe hermetički zatvoren. Ne idi napolje, videćeš samo nemir i raskole narod je naoštren samo onaj na vlasti ne vidi razdore. Predvidi najgore, ljudi ispred svetinje tavore pokušavaju da se svevišnjem naklone jer su nečije zamorče. Borba ostavlja večite tragove, uvek smo imali čvrste stavove, velike planove, al' previše jalove. Sve više nas prezire zakone jer ih sprovode oni koji imaju životinjske nagone i debilne kadrove. Pare uvek sjedine gadove, kad se digne kuka i motika spremiće vatromet. Srbi nisu znali da cene ni Tesline napore svako je ubeđen da su njegove veštine najbolje. Svi bi u elitu, svako u tripu da je jedini nadčovek iako je inteligentan k'o pećinski pračovek. Debili se zanose, još nismo izlečili strahove inače bi sve rešili i sredili kad bi istrebili đavole. Mi smo preživeli ratove, devete martove pa kad smo porasli i odrasli zgrozili matore.
*[chorus] x1
|
|