Kad vas se sjetim drugovi moji, da li da dam iskrama da krenu? I nije me stid, nije me stid, jer unutra nesto kaze mi... Da ste opet na putu nasem i da imate ono sto smo zeljeli: siroku cestu, vjetar u kosi i srca puna ljubavi!
Jeseni rane zriju i sjecanja me opet bole, slike stare kada krenu put za vjecnost je otvoren, jer vratice se ptice s juga i zadnji cergar sto po svijetu luta a vas nece vratiti ni put ni pruga!
Ponekad prizovem stare dane, urnebesni smijeh i miris noci! Zivjeli smo stvarno sto na sat, kao da smo znali sta ce doci! A ja evo sam moram dalje, slobodan kao ptica i nemirni vjetar! Moje su rijeci med i otrovne strijele - oziljci i ukras u isto vrijeme!
Jeseni rane zriju i sjecanja me opet bole, slike stare kada krenu put za vjecnost je otvoren, jer vratice se ptice s juga i zadnji cergar sto po svijetu luta a vas nece vratiti ni put ni pruga!
|
|