Dok idem uz Višnjićevu ulicu, redjam korak pred korak sam Svetla i senke padaju na mene, slobodno to najbolje znam Ponekad čini se da ne vidim kraj, tada nemam volje ..
Ne volim Višnjićevu ulicu kada menja se bez pitanja Nepažnjom ispadaju stranice, loša knjiga je čitana Pitam se da li je sve moralo da bude tako ..a ko još mene pita?
hej hej
Mnogo volim Višnjićevu ulicu, osećam se siguran Kad povoljan vetar duva, spuštam svoje misli na dlan I najbolje sto mogu, pozdravljam svet; vidi kako sam visoko ..
Stojim na krovu Višnjićeve ulice, još jednom sam savladao pad Sreća i osmeh bude se u meni, na krovu ceo je grad Avantura je svaki put drugačija, oseti je malo kao i ja kao i ja...kao i jaaa...
hej hej
padam padam padam ne vidim kraj ovaj dan je izgubio sjaj(x3)
|
|