Nepoznat autor...

• Index
• Forum
• Download
• Mp3
• Lyrics
• Arcade
• Chat
• Horoskop
• Contact

Filijala.rs

[:) hope]

objasni mi šta je mašta

Jednom je Ćale pokušao da mi objasni šta je Mašta… Sedeli smo u čamcu, nasred Dunava, u onim starim, krutim kišnim kabanicama, riba nije htela ni da pipne i ja sam, dosađujući se, postavljao milion najgorih mogućih pitanja. Bilo mi je sedam – osam godina, i mogao je da mi odgovara i sasvim jednostavno, ali za mog starog se može stvarno reći svašta, samo ne i to da je bio jednostavan…
Neke njegove primere shvatio sam tek pod stare dane, neke nisam još, i izgleda da i neću, ali priču o jednom naročitom Ćupu zapamtio sam zauvek.
Ili sam je se možda tek sad setio? Nema veze…
Ćale mi je, uglavnom, ispričao da na svetu postoje samo Istina i Laž. Stvarnost i Snovi, još bolje. Istina je Stvarnost i tu nema šta da se priča, a Laž su Snovi…
Tu mi, verovatno, nešto nije bilo jasno, jer se sećam da mi je objašnjavao da su snovi samo male laži, a ne nešto drugo. Male, leteće, najlepše laži. Snovi su anđeli laži…
Oni koji odaberu samo istinu, ili samo snove, znaju da od toga sreće nema. Dve osnovne životne hemikalije zato se uvek mešaju, ali to je već crna magija, i kap jednog u drugom često je premalo, a dve kapi često su previše. Malo ko nalazi meru, ali svi pokušavaju i to je najvažnije.
A posebni, čarobni i nevidljivi ćup u kom se mućkaju Istine i Laži, Stvarnost i Snovi, naziva se ponekad i Mašta.
U tom Ćupu je štos…”

Đorđe Balašević – “Tri posleratna druga”

[:) hope]

ISTINA U LJUBAVI


Hodala putem neka djevojka, prelijepa kao vila.
Iznenada primijeti, da je neki muškarac prati. Okrenu se i upita ga:
- Kaži mi, zašto me pratiš?

Muškarac odgovori:
- Gospodarice srca moga, tvoja ljepota je toliko neodoljiva, da mi prosto nalaže da te pratim.
Kažu da sviram prekrasno, da za mene nema tajni u poeziji
i da umijem da probudim u ženskim srcima ljubavne jade.
Ali bih ti ipak nešto priznao, ti si ta koja je zarobila moje srce!

Ljepotica ga je izvjesno vrijeme gledala ćuteći, pa ga upita:
- Kako si se uopšte mogao zaljubiti u mene?
Pa moja mlađa sestra je mnogo ljepša i privlačnija.
Okreni se i pogledaj je, ona hoda uvijek iza mene.

Muškarac se okrenu, no tamo je vidio samo jednu užasno raščupanu i prljavu staricu.
On ubrza korak da bi prišao još bliže ljepotici i poniznim glasom joj se obrati:
- Reci mi, kako može da iz tvojih usta izađe takva laž?

Djevojka mu uzvrati:
- I ti si meni, prijatelju, rekao laž kada si se zaklinjao u moju ljubav.
Ti poznaješ sva ljubavna pravila i odaješ utisak da tvoje srce zaista gori od ljubavi samo prema meni …
…….ALI KAKO JE ONDA MOGUĆE DA SE OKRENEŠ I POGLEDAŠ DRUGU ŽENU?!

[:) hope]

  LEPTIR I CVIJET

Jednog dana čovjek zamoli Boga za jedan cvijet i jednog leptira. Umjesto toga Bog mu dade kaktus i gusjenicu

Čovjek se ražalosti; nije vidio zašto je njegova molba bila pogrešno shvaćena. Onda pomisli:

Ah, Bog se već toliko brine o svijetu. I odluči da više ne postavlja pitanja.
Nakon nekog vremena ode on pogledati šta se dogodilo s kaktusom i sa gusjenicom, na koje je već bio sasvim zaboravio.

Na njegovo veliko iznenađenje, iz neuglednog, bodljikavog kaktusa izbio je veličanstven cvijet
a ružna se gusjenica pretvorila u prekrasnog leptira.

Danas bodlja, sutrašnji je cvijet!

[:) hope]

 

Vedro jutarnje nebo

Probuđenje je vedro jutarnje nebo. Soba je um, a probuđenje nije iskustvo, bar ne iskustvo koje se dešava unutar četiri zida. U stvari, probuđenje se ne može nazvati iskustvom, jer u trenutku probuđenja nema iskustvenika, nema stanara. Tavanica uma sakriva nebo probuđenja.
Mehaničnost u nama podržana je i od spoljašnje rutine, od jednoličnosti svakodnevnih obaveza. Kada se monotonija događaja nečim prekine, mašina se za trenutak zaustavi – slično motoru automobila koji radi, ali su mu točkovi odignuti od tla. Zbog toga su putovanja tako privlačna; neizvesnost okrepljuje i oživljava. Sve iznenadne situacije nas rasanjuju, ali to nema neku naročitu vrednost, zato što, opet, zavisimo od okolnosti.
Budnost koja nije posledica tvog individualnog napora, tvoje volje, je iznuđena okolnostima. Svesnost nezavisna od spoljašnjih pritisaka jedina je istinska svesnost.

Učitelj Sah

[:) hope]

    
   
Treba se izlagati opasnostima

Treba se izlagati opasnostima – govorio je. Čudo života možemo istinski razumeti jedino ako dopustimo da se dogodi nešto neočekivano. Svakoga dana Gospod nam daruje – zajedno sa suncem – jedan trenutak kada je moguće izmeniti sve ono što nas čini nesrećnim. Svakoga dana nastojimo da obmanemo sami sebe kako nismo prepoznali taj trenutak, kako on ne postoji, kako je današnji dan istovetan jučerašnjem i kako će biti jednak sutrašnjem. Ali, onaj ko obrati pažnju na dan koji traje, otkriva čarobni trenutak. On može biti sakriven u času kad izjutra otključavamo vrata, u onoj kratkotrajnoj tišini koja naglo nastupi posle ručka, u hiljadu i jednoj stvari koje nam izgledaju isto. Taj trenutak postoji – trenutak kad nas sva snaga zvezda u momentu prožme i omogući nam da činimo čuda. Sreća je ponekad blagoslov, ali najčešće osvajanje. Čarobni trenutak koji se javlja svakoga dana pomaže nam da se menjamo, navodi nas da se upustimo u potragu za svojim snovima. Patićemo, preživljavaćemo teške časove, suočićemo se s mnogim razočarenjima – ali sve je to prolazno, i ne ostavlja trag. I jednoga dana, u budućnosti, moći ćemo da se osvrnemo unazad sa ponosom i verom. Jadan je onaj ko se plaši da se izloži opasnostima. Jer on se možda nikada ne vara, nikada ne razočarava, niti pati poput onih koji slede neki svoj san. Ali kad se osvrne za sobom – a svi se mi uvek osvrćemo za sobom – začuće glas svog srca kako mu govori: „Šta si učinio sa čudima koje je bog posejao duž tvojih dana? Šta si učinio sa sposobnostima koje ti je tvoj učitelj poverio? Zakopao si ih duboko u neku jamu iz straha da ih ne izgubiš. Dakle, to je tvoje jedino nasleđe: izvesnost da si proćerdao svoj život.“ Jadan je onaj ko bude slušao takve reči. Jer će tada poverovati u čuda, ali uzalud. Čarobni trenuci njegovog života otišli su u nepovrat.

Paolo Koeljo

[:) hope]

AKO NIKADA NISI...
 


If you never felt pain, then how would you know that I am a Healer?

 Ako nikada nisi osjetio bol, kako bi znao da sam ja Iscjelitelj?





If you never had to pray, How would you know that I am a Deliverer?

Ako nikada nisi molio, kako bi znao da sam ja Izbavitelj?




If you never had a trial, How could you call yourself an overcomer?

 Ako nikada nisi pokušao, kako bi mogao nazivati sebe onim koji nadilazi sebe?





If you never felt sadness, How would you know that I am a Comforter?

Ako nikada nisi osjetio tugu, kako bi znao da sam ja Tješitelj?





If you never made a mistake, How would you know that I am a forgiver?

Ako nikada nisi napravio pogrešku, kako bi znao da sam ja Onaj koji oprašta?




If you knew all, How would you know that I will answer your questions?

Ako si znao sve, kako bi znao da ću odgovoriti na tvoja pitanja?





If you never were in trouble, How would you know that I will come to your rescue?

Ako nikada nisi bio u nevolji, kako bi znao da ću doći spasiti te?





If you never were broken, Then how would you know that I can make you whole?

Ako nikada nisi bio slomljen, kako bi ti znao da ću doći iscijeliti te?




If you never had a problem,How would you know that I can solve them?

Ako  nikada nisi imao problema, kako bi znao da ih mogu riješiti?






If you never had any suffering, Then how would you know what I went through?

Ako nikada nisi patio, kao bi ti znao kroz što sam prošao?





If you never went through the fire, Then how would you become pure?

Ako nikada nisi prošao kroz vatru, kako bi onda postao čist?




If I gave you all things, How would you appreciate them?

Ako bih vam dao sve, kako biste to poštovali?





If I never corrected you, How would you know that I love you?

Da te nisam nikad ispravio, kako bi znao da te volim?





If you had all power, Then how would you learn to depend on me?

 Kad biste imali svu moć, kako biste naučili ovisiti o meni?





If your life was perfect, Then what would you need me for?

Da je vaš život savršen, za što biste me trebali?




Love,
Jesus
 S ljubavlju, ISUS

[:) hope]

ISKRENA LJUBAV
U drevnoj Kini, oko 250 g. pne. princ regiona Thing-Zda je trebao da bude krunisan za cara, no prema važećem zakonu trebao je prvo da se oženi. Kako je to značilo izabrati buduću caricu, princ je trebao da nađe mladu ženu kojoj je mogao apsolutno vjerovati. Prema savjetu mudrog čovjeka odlučio je da pozove sve mlade žene regiona s namjerom da nađe dostojnu kandidatkinju.

Stara žena, koja je služila u palati godinama, čula je za pripreme za ovo okupljanje i osjetila se veoma tužno jer je njena kćerka tajno bila zaljubljena u princa. Kada je stara žena stigla kući, rekla je svojoj kćerci i bila užasnuta kada je shvatila da njena kćerka ima namjeru ići u palatu.
Stara žena je bila očajna:
“Ali kćeri, šta ćeš ti tamo? Sve najbogatije i najljepše djevojke sa dvora će biti prisutne. To je besmislena ideja! Znam da patiš, ali ne pretvaraj tu patnju u ludilo.”
A kćerka joj odgovori:

“Moja draga majko, Ja ne patim i sigurno nisam poludjela. Znam da neću biti izabrana, ali to je moja jedina šansa da provedem bar nekoliko trenutaka blizu princa i to me čini srećnom, iako znam da me poprilično drugačija sudbina čeka.”

Te noći, kada je mlada žena došla u palatu, sve najljepše žene su zaista bile tamo. Nosile su najljepšu odjeću i najljepši nakit i bile spremne uraditi sve da iskoriste priliku koja im se nudi. Okružen članovima dvora princ objavi izazov:
“Daću svakoj od vas sjemenku. Za šest mjeseci, mlada žena koja mi donese najljepši cvijet biće buduća carica Kine.”

Djevojka je uzela svoju sjemenku i posadila je u saksiju, a kako nije bila nešto posebno vješta u umjetnosti vrtlarstva, pripremila je zemlju sa velikim strpljenjem i nježnošću. Vjerovala je da će cvijet izrasti velik kao njena ljubav i nije se brinula za rezultat. Tri mjeseca su prošla, a nisu se pojavili izdanci. Mlada žena je pokušala sve, raspitivala se kod poljoprivrednika i seljake, koji su joj pokazali razne metode uzgoja ali su se sve pokazale bezuspješno. Svaki dan je osjećala da joj njen san izmiče iako je njena ljubav bila jaka kao i do tada. Napokon je isteklo šest mjeseci, a još uvijek ništa nije izraslo u posudi. Iako nije imala šta da pokaže, znala je koliko je truda posvetila tome tokom proteklog vremena, pa je rekla majci da će se vratiti u palatu u dogovoreno vrijeme.
Osjećala je da će ovo biti zadnji sastanak sa njenom istinskom ljubavi i ne bi ga propustila ni za šta na svijetu.

Dan objave je stigao. Djevojka se pojavila sa svojom saksijom bez biljke i vidjela da su sve ostale kandidatkinje postigle prekrasne rezultate. Svaka je od njh uzgojila cvijet sve ljepši od ljepšeg u različitim bojama i oblicima.
Napokon, dugoočekivani momenat je došao. Princ je ušao u prostoriju i proučio svaku kandidatkinju vrlo pažljivo. Nakon toga je objavio da je njegov izbor, njegova buduća žena, kineska carica, sluškinjina kćerka. Ostale djevojke su počele protestovati govoreći da je izabrao jedinu od njh koja nije uspjela uzgojiti biljku.

Tada je princ mirno objasnio smisao izazova:

“Ova mlada žena je jedina uzgojila cvijet koji je čini dostojnom carice: cvijet ISKRENOSTI. Sve sjemenje koje sam vam predao bilo je sterilno, i ništa nikada nije moglo iz njega da naraste.”

[winli]

Date of the day has come. The girl seems he did not plant pots, see all the other candidates have achieved wonderful results. Njh cultivated flowers of different colors for each more beautiful and beautiful shapes.links of london charmsFinally, the long-awaited moment has come. Prince entered the room, careful study of each candidate. Then, he announced his choice, his future wife, a Chinese empress, sluškinjina daughter. Other girls began to protest, said he can not only njh grown plant selection.

[:) hope]

Prava ljubav


Prava ljubav se dogodi samo jednom u životu
I donosi lipotu ili bol u svju dotu
i nije kriv baš niko šta se dogodi baš tako
šta te udari posrid glave preteškim batom
i šta ti Amorova strela raskoli srce u sto dijela
i ljubav uđe i u najmanji dio tvog tijela

i zagospodari tkivom da zaboraviš sve živo
i sve crno bude bijelo
a sve pravo postane krivo
Više nisi onaj stari, umišljaš svakakve stvari
neka tekućina u glavi stvarnost kvari
pa često kad misliš da činiš stvar pravu
kad ohladiš glavu shvatiš, izigrava si budalu

Kad zakoračiš stazom ljubavi
nemaš kud, odbaci teret uz put i zaboravi trud

I sve šta radiš, radiš za pravu ljubav svog života
ona te smota i plasne
ka ono šta se mota

Vrime ne liči pravu ljubav,
ne donosi zaborav
ona ima samo jedan kraj
pakao ili raj...

Ovo je pjesma za glupim refrenom
Šok, šok, a mi smo postali šonje...

Pravu ljubav ne daj nikom,
jer ona je samo tvoja
tračak svijetla, od svih zemaljskih boja

Život je pakao, ništa drugo do razvučeni kraj
A ljubav je jedina i prava karta za raj

Ona je dar, nju ne biraš
ona dolazi sama
Ona je jedino svjetlo
kad svud okolo je tama
čak i onda kad je ljubav, samo neizmjerna bol
i kad te razdire ka na rani sol...

Budi sretan što si taj,
odabrani znaj
Vrijedi živjeti,
za tako nešto doživjeti
i prepusti svoj život, struji prave ljubavi
Budi hrabar jer na kraju samo hrabar slavi

Ljubav je jedina istina,
motiv i smisao života
jedino ispravno oružje, u borbi protiv strahota
i u ovom zemaljskom kaosu
paklu i stravi
budi sretan jer si od onih koji žive zbog ljubavi

Ka nevidljiva bomba
od milijun megatona
snaga ljubavi razara do najmanjeg atoma
razdire tiho, dok samo jednom buče zvona
upregne misli i u njima je samo on ili ona

Ovo je pjesma...

Previše puta, na stazi svog životnog puta,
lažni putokazi, prevare naš razum i on luta
Zaboravi ljubav i krene pogrešnom stazom
Jer najlakše je prelazit prepreke plitkim gazom

Al kad te pogodi prava ljubav
znat ćeš istog trena
jer ona je jača i od Betmena, Supermena i Himena

Elementarna nepogoda s nebeskog svoda
nekad crvena, nekad plava,
uvik vrela ka lava
Ona nas mijenja, zakači se za nas ka sjena
čvrsta ka stijena
neovisna od naših htijenja postane dio nas
ne obazire se na hoću, neću
i donosi patnju il svemirsku sreću

I čak i kad gubiš dobivaš ljubav u sebi
u svojoj nesreći ćeš znati
koliko ljubav vrijedi

Znat ćeš dobro, kako je kad ljubavi fali
Zato ne gasi vatru već je ponovno raspali

Ne vrijeđaj ljubav
drugujući s tugom
Jer sve dok si živ
Ljubav možeš darivat nekom drugom...

[:) hope]

SUDBINA SE BIRA



Padao je snijeg (zimi je to jedna jako normalna pojava!). Vrijeme je bilo tiho i spokojno…nije bilo vjetra, a bijele paperjaste pahuljice lagano su lebdjele u svom čudnovatom plesu, postepeno se približavajući ka zemlji.

Dvije pahuljice, leteći jedna pored druge, riješiše da započnu razgovor. Od straha da se ne izgube iz vida, uhvatiše se za ruke i jedna od njih veselo progovori:

- “Kako je lijepo letjeti i uživati u letu!”

- “Mi ne letimo, mi prosto padamo.” – tužnim glasom odgovori druga.

- “Uskoro ćemo se sresti sa zemljom i pretvoriti se u bijeli paperjasti pokrivač!” – nastavi veselim tonom prva.

- “Ne! Mi letimo u susret smrti, a na zemlji će nas samo gaziti.” – prigovori druga.

- “Postaćemo potočić i krenuti ka moru. Živjećemo vječno!” – uzvrati radosno prva pahuljica.

- “Ne, već ćemo se istopiti i iščeznuti zauvijek.” – zaključi druga.

Tu dvije pahuljice završiše svoj razgovor i odvojiše svoje ruke.

…i svaka od njih poleti baš ka onoj sudbini koju je sama sebi izabrala.

Kornelija Visarionova

[:) hope]

   STRANAC

Nekoliko godina nakon što sam došao na svijet, moj tata je upoznao stranca koji je tek došao u naš gradić. Od samog početka tata je bio opčinjen pridošlicom i brzo ga pozvao da živi s našom porodicom. Stranca smo brzo prihvatili i od tada je živio sa nama.

Dok sam odrastao nijednom se nisam zapitao o njegovoj ulozi u našoj porodici. U mom dječijem umu on je imao posebno mjesto. Roditelji su me odgajali komplementarno: mama me je učila da razlikujem dobro od zla, a tata me učio da budem poslušan. Ali stranac, on je bio pripovjedač. On bi nas držao opčinjene satima svojim avanturama, misterijama i komedijama.

Kad sam želio da saznam nešto o politici, istoriji ili nauci, on je uvijek znao sve odgovore o prošlosti, razumio je sadašnjost i činilo se da je čak u stanju da predvidi budućnost! Moju porodicu je odveo na prvi veliki fudbalski meč. Nasmijavao me i rastuživao. Stranac nikad nije prestajao pričati, ali tati to izgleda nije smetalo.

Ponekad, mama bi tiho ustajala i odlazila u kuhinju gdje je bilo tiho i mirno, dok smo mi jedni druge stišavali da čujemo šta ima da nam kaže. Danas se pitam da li se ikad molila da stranac ode iz našeg doma.

Tata je upravljao našim domom s određenim moralnim normama, ali stranac nikad nije osjećao obavezu da ih prati. Profane priče, naprimjer, nisu bile dozvoljene u našoj kući. Ni od nas, ni od naših prijatelja, ni od posjetilaca.

Naš dugogodišnji posjetilac, s druge strane, glatko bi se provlačio s psovkama koje su parale moje uši i tatu tjerale da pobjesni, a mamu da pocrveni. Tata nije dozvoljavao liberalnu upotrebu alkohola, ali nas je stranac podsticao da ga redovno pijemo. On je učinio cigarete da izgledaju privlačno, cigare džentlmenski, a muštikle prefinjeno.

Slobodno je govorio o seksu, čak i previše. Njegovi komentari su ponekad bili provokativni, ponekad sugestivni, a ponekad jednostavno besramni.

Danas znam da su moja shvatanja o ljubavnim vezama u velikoj mjeri formirale strančeve priče. Iz dana u dan stranac je protivrječio vrijednostima mojih roditelja, ali su ga ipak rijetko ućutkavali. I NIKAD ga nisu zamolili da napusti našu kuću.

Više od 40 godina je prošlo od kad se stranac uselio u život naše porodice. Jako se brzo uklopio pa danas ni izbliza ne izgleda tako očaravajući kao što je bio s početka. Međutim, čak i ako danas uđete u kuću mojih roditelja i dalje ćete ga pronaći kako sjedi u svom ćošku, iščekujući nekoga da ga sasluša, da priča s njim dok mu pokazuje svoje slike.

Kako se zvao stranac?

Mi smo ga prosto zvali – TV.

U međuvremenu je dobio i suprugu. Zovemo je računar.

Njihovo prvo dijete zovemo mobilni telefon.

A njihovo drugo dijete – Facebook.

[:) hope]

U životu starih pustinjaka nalazimo i danas mnogo poticajnih poruka. Njihovi primjeri i pouke sačuvali su svježinu.

U brdovitoj i škrtoj pustinji boravila su dva pustinjaka.
 Pronašli su spilje, s ulazima iz kojih su se lako mogli promatrati. Nakon više godina molitve i oštre pokore jedan se od njih uvjerio da je došao do savršenosti. Drugi je bio ponizniji, ali i nešto otvoreniji i blaži. Izlazio je razgovarati s prolaznicima, tješio je i ugošćivao one koji bi zalutali.
 "Samo gubi vrijeme i krade od molitve i razmatranja", pomišljao je prvi, koji se nije slagao s ovim sitnim, ali i čestim prekršajima drugoga pustinjaka.
Da bi mu pokazao na vidljiv način kako je još daleko od savršenosti, odluči na svoj ulaz staviti po jedan kamen kada god po njegovoj procjeni drugi prekrši pravilo.
Nakon nekoliko mjeseci ulaz u njegovu spilju bio je zasut sivim kamenjem, a unutra se gušio dobrovoljni zatvorenik, i ne sluteći da je tako podigao zid iznad svoga srca i zatvorio mogućnost da svjetlo milosrđa prodre unutra.
 
To je priča o logici jednog ljudskog srca.

Kakva razlika u ljudskoj logici!Božje srce je teško shvatiti zemaljskom logikom.
Sveta Terezija Avilska dodaje: Dobila sam Gospodinovo upozorenje - "Nemoj tražiti da mene zatvoriš u sebi, već nastoj sebe zatvoriti u meni!"

[:) hope]

KADA SAM ZAISTA POČEO VOLJETI SEBE

(Charlie Chaplin - za svoj 70.rođendan)

Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove biti vjerodostojan.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvrjedljivo kada pokušavam da natjeram nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta ososba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba ja. Danas ja to zovem poštovanje.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nečim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me okruživalo u stvari bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas ja to zovem zrelost.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku. Tako sam mogao biti miran. Danas to zovem samopouzdanje.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samom sebi krasti vrijeme i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom ritmu. Danas znam da se to zove jednostavnost.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, oslobodio sam sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu a dalje od mene samoga. U početki sam to zvao 'zdravi egoizam' ali danas znam da je to ljubav prema samome sebi.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam željeti da sam uvijek u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove skromnost.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem se sve dešava. Tako živim svakog dana i zovem to ispunjenje.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj um je dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem mudrost srca.

Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema, jer i zvijezde se ponekad sudare pa iz sudara nastane neki novi svijet. Danas ja znam: to se zove život.

[:) hope]

ZA ŽENE

Kažu da u određenom dobu mi žene postajemo nepotrebne, da naše učešće u kazalištu života opada i da postajemo nepostojeće za svijet u kome je važan samo dinamizam mladih.



Ne znam da li ću ikad postati nepotrebna za svijet - to je vrlo vjerojatno, ali nikada nisam bila toliko svjesna svog postojanja kao sada; nikada nisam tako osjećala da igram glavnu ulogu u svom životu kao sada, i nikada nisam toliko uživala u svakom trenutku svog života.



Otkrila sam da nisam nikakva princeza iz bajke; otkrila sam da sam ljudsko biće onakvo kakvo jesam, sa svim nedaćama i svom veličinom.



Otkrila sam da mogu sebi dopustiti luksuz da ne budem savršena, da imam puno mana, da imam slabosti, da mogu griješiti, da ne odgovaram na očekivanja drugih. I usprkos svega, da sebe jako volim.



Kada sebe promatram u ogledalu, ne tražim ono što je bilo u prošlosti... Osmjehujem se onome što sam DANAS... Sretna sam zbog puta koji sam prošla, i prihvaćam svoje proturječnosti.



Osjećam da se moram pozdraviti s mladom osobom koja sam bila, sa ljubavlju, ali da je ostavim "sa strane", jer me sjećanje na nju sada ometa. Njen svijet iluzija i fantazija više me ne interesira.



Kako je dobro što više ne osjećam onaj stalni nemir koji me tjera da trčim za svojim snovima!



Život je toliko kratak, a znati živjeti je toliko teško, da tek što počnemo učiti, već dođe vrijeme umiranja.



Toliko je potrebno ljudskom biću da sazri, zar ne? IMATI-ZADRŽATI. Najveće i najljepše doživljaje utoliko više imamo ukoliko ih manje posjedujemo i zadržavamo.



Ako želiš imati more, promatraj ga i otvori tvoje ruke u njegovoj vodi i cijelo more biće u njima. Jer ako zatvoriš ruke da ga zadržiš, one će ostati prazne.



Ako želiš imati prijatelja koji ide na hodočašće života zajedno s tobom, pusti ga neka ode i zadržat ćeš ga... jer ako ga zadržiš da bi ga posjedovala, izgubit ćeš ga, i bit ćeš zatvorenik.



Ako želiš imati vjetar, pruži ruke i raširi šake i sav vjetar biće tvoj, jer ako poželiš zadržati ga, ostat ćeš bez ičega.



Ako želiš imati svog sina, pusti ga da raste, pusti ga da ode i da se udalji... imat ćeš ga zrelog kada se vrati, jer ako ga zadržiš da bi ga posjedovala, izgubit ćeš ga zauvijek.



Ako želiš imati sunce i uživaš u njegovoj čudesnoj svjetlosti, otvori svoje oči i promatraj ga... jer ako ih zatvoriš da zadržiš svjetlost koja je već stigla do tebe, ostat ćeš u tami.



Ako želiš uživati u radosti da IMAŠ, oslobodi se čudne navike da posjeduješ i da zadržavaš. Uživaj u leptiru koji leti oko tebe, uživaj u rijeci koja nepovratno teče...



Uživaj u cvijetu koji se otvara prema nebu. Uživaj u tome da imaš sve, a da ga ne posjeduješ i ne zadržavaš...



Samo tako ćeš uživati u životu, znajući da ga imaš bez posjedovanja i puštajući ga da teče ne zadržavajući ga.

[ciganche:)]

Jedan covijek star 92 godine, mali, dobro dzeci i ponosan, koji je
svakog jutra u osam sati bio komplet obucen, sa modernom frizurom
i savrseno obrijan, iako je skoro sasvim slijep, danas se
doselio u staracki dom. Njegova 70-to godisnja zena skro je umrla i
time selidbu u dom ucinila neophodnom. Poslije mnogo sati strpljivog
cekanja u holu doma, ugodno se nasmijesio kada su mu rekli da mu je soba spremna.

Dok je upravljao svojom hodalicom ka liftu, opisao sam mu njegovu
malu sobu, ukljucujuci i roletne koje su bile na prozoru.
"Svidja mi se" rekao je sa entuzijazmom osmogodisnjaka kome su
upravo pokazali novo stene.

"Gosp. Johns, jos uvijek niste vidjeli sobu, pricekajte jos malo".
"To nema nikakve veze s ovim" odgovorio je.
"Sreca je nesto o cemu odlucujete unaprijed. Da li ce mi se
svidjati soba ne zavisi od toga kako je rasporedjen namjestaj
vec kako ja rasporedim svoje misli...Vec samo odlucio da mi se svidja.
To je odluka koju donosim svakoga jutra kad se probudim.

Ja imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeci teskoce koje imam
sa dijelovim tijela koji vise ne rade, ili mogu ustati iz kreveta sretan
zbog onih koji jos uvijek rade.

Svaki dan je poklon, i dok su mi oci otvorene, mislit cu na novi dan.
I na sve sretne uspomene koje sam odlozio. Bas za ovo doba svog zivota.

Starost je kao bankovni racun. Sa njega podizete ono sto ste ulozili.
Moj savjet vam je da ulozite mnogo srece u banku sjecanja!

Hvala vam za vas dio u banci sjecanja. Ja jos uvijek ulazem!!"

Zapamtite pet jednostavnih pravila za srecu:
1. Oslobodite svoje srce od mrznje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Zivite jednostavno.
4. Pruzajte vise.
5. Ocekujte manje.