Nepoznat autor...

• Index
• Forum
• Download
• Mp3
• Lyrics
• Arcade
• Chat
• Horoskop
• Contact

Filijala.rs

[alice in velvet]

Ne želim da gledam unutar sebe...Pokušavam da to izbjegavam jer me rastužuje.
Radim to...
Hodam, smijem se, ljubim, plešem, putujem, radim...protiv sebe. Najčešće. A sama to biram. Ili si mi ti izabrao? Ne znam više ni sama.
Osjetim kao da se neki mali, mračni, paučasti dio mene buni...Onaj dio koji je čitav moj život lutao po bespućama mog ličnog svemira...dio koji je skitao. Sada više nije skitnica, sada je pobunjenik.
Pobunjenik koji je preuzeo sve konce i šavove koji su tvorili malenkost moje krpene lutke. I sada mrsi sve te konce koje ne da nikome, i tako zamršenim koncima veže mi ruke tako čvrsto da moram protiv sebe.
Tek na trenutke to shvatim, i bude još teže....jer shvatim, progledam. I vidim. Taj mali dio mene likuje...
Gad, car...
Ima li svrhe tražiti krivca? Nevolja je već učinjena, jedino što mi preostaje je da postanem prijateljica s tim malim dijelom mene. Ipak me je ta mračna paučina vodi svojim koncima ka blatnjavom putu kojim, ipak moram ići.
Pa pomislim: zašto bi moja tamna strana bila uljez u meni....Ona jeste tek djelić te tužne disko kugle koja se okreće u mojoj glavi. Pa šta??
Možda je ona baš glavni dio slagalice koju trebam sklopiti da bih dobila mapu koju ću pratiti na mom, sada ne već tako blatnjavom, putu....
A i ko kaže da je blato prljavo???  

[B.Love]

Na svetu postoji samo jedan put kojim niko ne može da ide osim Tebe; kuda on vodi, ne pitaj, idi njim.

[:) hope]

 

Jedan je profesor na fakultetu izazvao studente pitanjem:"Da li je Bog stvorio sve što postoji na zemlji?"
Jedan student je hrabro odgovorio:"Da,stvorio je."
"Bog je sve stvorio?"-pitao je ponovo profesor.
"Da profesore."-ponovo je odgovorio student.
Profesor je odgovorio:"Ako je Bog stvorio baš sve na zemlji, onda je on stvorio takođe i zlo, jer zlo postoji,i sudeći prema pravilu-da nača djela govore tko smo mi-Bog je zao."
Student je nakon tog odgovora zaćutao.
Profesor je bio zadovoljan samim sobom i hvalio se studentima kako je vrlo jednostavno dokazao da je kršćanstvo samo jedan mit.

Jedan drugi student podigao je ruku i rekao:"Mogu li vas ja nešto pitati profesore?"
"Naravno"-rekao je profesor.
Student je ustao i rekao:"Postoji li hladnoća, profesore?"
Profesor je odgovorio:"Kakvo pitanje. Naravno da postoji.Tebi nikada nije bilo hladno?"
Mladic je odgovorio:"Činjenica je da hladnoća ne postoji. Prema zakonu fizike, ono što mi smatramo hladnoćom-zapravo je nedostatak topline. Predmeti ili živa bića se mogu proučavati kad imaju ili prenose energiju, a toplina je ono sto čini da tijelo ili materija prenose energiju. Apsolutna nula (-460 stepeni f) je potpuno odsustvo topline, materija postaje inertna i nesposobna za bilo kakvu reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji, mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo kad nemamo -topline."

Student je nastavio:"Profesore,postoji li tama?"
Profesor je odgovorio:"Naravno da postoji."
Student je odgovorio:"Jos jednom ste pogriješili. Tama je zapravo-nedostatak svijetla. Svijetlo možete proučavati, ali tamu ne. Točnije, možemo koristiti Newtonovu prizmu da razbijemo bijelo svijetlo i proučimo različite valne dubine svake boje. Ne možemo izmjeriti mrak. Zrak svijetla može se probiti u svijet tame i osvijetliti ga. Kako možete znati koliko je određeni prostor taman? Ono sto možete izmjeriti je količina svijetla koje je prisutno. Nije li to točno? Tama je termin koji je čovjek izmislio da bi pokazao sto se događa kada nije prisutno svijetlo."

Konačno, mladi čovjek je upitao:"Profesore,postoji li zlo?"
Sad već pomalo nesiguran, profesor je odgovorio: "Naravno,kao što sam već rekao. Vidimo ga svaki dan-u primjerima čovjekovog nehumanog ponašanja. U masi kriminala i nasilja u svijetu.To je čvrst dokaz postojanja zla."
Na to je student odgovorio: "Zlo ne postoji, profesore. Ili barem ne postoji samo za sebe. Zlo je jednostavno-odsustvo Boga.To je kao tama i hladnoća -riječ koju je čovjek stvorio da bi opisao odsustvo Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije kao vjera, ili kao ljubav koje postoje kao što postoje toplina i svijetlost. Zlo je ono što nastaje kad čovjek nema Božje ljubavi u svom srcu. To je kao hladnoća koja nastupa kada nema topline, ili tama koja nastaje kada nema svijetla."
Profesor ga je ćutke promatrao...
Mladićevo ime je bilo - Albert Einstein

[ZenTale]

Svaka čast!

[:) hope]

  thx eo jedna malo drugčija:

Cijeli svoj život proživjeli su baka i djeda u slozi, ljubavi i razumijevanju, sretni i zadovoljni. Izraz tog malog sklada tijekom cijelog života kao da je tumačilo nešto što ćemo nazvati "vrtom".

Svakog proljeća su baka i djed zajednički obrađivali njihov vrt, a onda zajednički uživali u ljepoti njegovih boja i bogatsvu plodova. Tako je bilo i prošlog proljeća.
Kao i obično, u tom vrtu sve je bilo posađeno i zasađeno na vrijeme.

I jednog dana baka je krenula da obiđe vrt. Veoma se začudila kada je zapazila da je jedan komadić zemlje ostao neobrađen. To se rijetko događalo ali, pala joj je na um lijepa misao:

- " Moj djeda voli crni luk. Posadiću ovdje crni luk i neću mu reći. Kako će se samo iznenaditi kada bude uskoro ugledao mladi luk."

Nešto kasnije, djed je odlučio  prošetati vrtom. I on se začudio kada je ugledao nezasađenu leju.

- "Stvarno smo ostarili" - zaključio je djeda i odmah odlučio: "Posadit ću ovdje cvijeće, moja baba uživa u njemu i obradovaće se kad ga bude ugledala."

Ono što su odlučili to su i učinili. Baka je posadila crni luk ,a djeda cvijeće. Narednih dana i jedno i drugo su kradom odlazili u vrt i čuvali svoju leju. Baba je "pljevila" sve što nije bilo luk, a djeda sve što nije izgledalo kao cvijeće.
Naravno, nije teško pogoditi šta je ostalo. Ostala je prazna leja.

Događa li se u vašem "vrtu" nešto neobično?

[:) hope]

  a neman pojma di bi ovo stavila, al mi je baš famozno 

DJEVOJKE SU KAO JABUKE NA DRVETU -NAJBOLJE SE NALAZE NA VRHU.
LJUDI NE ŽELE DA DOĐU DO NAJBOLJIH, JER SE BOJE DA NE PADNU I NE POVRIJEDE SE.
UMJESTO TOGA, UZIMAJU TRULE JABUKE KOJE SU PALE NA ZEMLJU, I KOJE NISU TAKO DOBRE, JER DO NJIH LAKŠE DOĐU.
ZATO, JABUKE KOJE SE NALAZE NA VRHU STABLA, MISLE DA SA NJIMA NEŠTO NIJE U REDU, DOK SU ZAPRAVO ONE - VELIČANSTVENE.
JEDNOSTAVNO, MORAJU BITI STRPLJIVE I ČEKATI DA PRAVI ČOVJEK DOĐE, ONAJ KOJI JE TAKO HRABAR DA SE POPNE DO VRHA STABLA ZBOG NJIH.
NE SMIJEMO PASTI DA BI NAS DOHVATILI.
KOME SMO POTREBNE, I TKO NAS VOLI, URADIT ĆE SVE DA DOĐE DO NAS.

ŽENA JE IZAŠLA IZ REBRA MUŠKARCA, A NE IZ NOGU DA BUDE GAŽENA, NITI IZ GLAVE DA BUDE NADMOĆNA; NEGO, SA BOKA - DA BUDE JEDNAKA, ISPOD RUKE - DA BUDE ZAŠTIĆENA I BLIZU SRCA - DA BUDE VOLJENA.

[B.Love]

U trećem razredu osnovne škole učenicima je postavljen zadatak
da od ponuđenih odgovora označe sedam svjetskih čuda.
Nakon određenog vremena, pojavila se ova lista:

1. Egipatske piramide
2. Tadž Mahal
3. Grand kanjon
4. Panamski kanal
5. Empajer Stejt Bilding
6. Bazilika Sv. Petra u Vatikanu
7. Kineski zid

Učiteljica je, skupljajući radove, primjetila da jedna djevojčica još uvijek razmišlja.
Pa je upita da li ima problema da sastavi listu.

Ona je odgovorila: „ Da. Ne mogu se u potpunosti odlučiti. Ima toliko mnogo čuda.“

Učiteljica ju je ohrabrivala:“ Pa, kaži nam bar ono što si dosad napisala. Možda ti možemo pomoći.“

Učenica se je u početku malo snebivala, ali je na kraju ipak progovorila:

„Za mene, ovo su sedam svjetskih čuda:

1. Vidjeti
2. Čuti
3. Dodirnuti
4. Pomirisati
5. Osjetiti
6. Smijati se
7. Voljeti.“

U učionici je zavladao muk.

[alice in velvet]

U trećem razredu osnovne škole učenicima je postavljen zadatak
da od ponuđenih odgovora označe sedam svjetskih čuda.
Nakon određenog vremena, pojavila se ova lista:

1. Egipatske piramide
2. Tadž Mahal
3. Grand kanjon
4. Panamski kanal
5. Empajer Stejt Bilding
6. Bazilika Sv. Petra u Vatikanu
7. Kineski zid

Učiteljica je, skupljajući radove, primjetila da jedna djevojčica još uvijek razmišlja.
Pa je upita da li ima problema da sastavi listu.

Ona je odgovorila: „ Da. Ne mogu se u potpunosti odlučiti. Ima toliko mnogo čuda.“

Učiteljica ju je ohrabrivala:“ Pa, kaži nam bar ono što si dosad napisala. Možda ti možemo pomoći.“

Učenica se je u početku malo snebivala, ali je na kraju ipak progovorila:

„Za mene, ovo su sedam svjetskih čuda:

1. Vidjeti
2. Čuti
3. Dodirnuti
4. Pomirisati
5. Osjetiti
6. Smijati se
7. Voljeti.“

U učionici je zavladao muk.

prelijepo!!!!! divna i poučna priča.....baš divna...

[ZenTale]

Slažem se sa Alisom.. Divno!

[:) hope]

   KAKO NASTAJU RATOVI    

 

- Tata - upita Klaus - kako, zapravo, nastaju ratovi?
- Da, momče moje, stvar ti je ovakva! Uzmimo, primjerice, Engleska se svađa s Amerikom oko nečega...
Majka prekine:
- Ne govori gluposti, Engleska i Amerika se neće nikada svađati.
- To uopće ne tvrdim! Hoću samo navesti primjer.
- S takvim besmislicama napravit ćeš samo mladiću zbrku u glavi.
- Štooo? Ja da mu napravim zbrku u glavi? Kad bi bilo do tebe, ne bi mu u glavu ništa ni ušlo!
- Što govoriš? Znaš, zabranjujem ti da ti ...
- Tada povika Klaus:
- Hvala, oče, sada već znam kako nastaju ratovi.

[ZenTale]

Draguljar je sedeo za stolom i kroz izlog svoje otmene trgovine promatrao prolaznike.
Neka se devojcica priblizila trgovini i prislonila nosic na izlog. Kao nebo plave oci radosno zasjase kad ugleda jedan od izlozenih predmeta.

Usla je odlucno i prstom pokazala ogrlicu od modrog tirkiza.
"To je za moju sestru. Mozete li mi je zapakirati kao dar?"
Trgovac s nevericom pogleda devojcicu i upita: "Koliko novca imas?"

Ona se podize na prste, stavi na stol limenu kutijicu, otvori je i isprazni. Bilo je onde nekoliko manjih novcanica, saka sitnisa, nekoliko skoljki i figurica.

"Hoce li biti dovoljno?" upita ponosno.
"Zelela bih starijoj sestri kupiti dar. Otkada nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rodjendan. Uverena sam da ce je dar veoma obradovati. Njene su oci iste boje kao taj dragi kamen."

Trgovac je otisao u malu prostoriju i u zlatnocrven papir zapakirao kutijicu.
"Uzmi i pazljivo ponesi", rece devojcici.
Ona uze paketic kao pobednicki pehar i ponosno izadje iz trgovine.

Sat vremena kasnije u trgovinu ude prekrasna devojka s kosom boje meda i divnim modrim ocima. Stavi na stol kutijicu koju je trgovac pazljivo zapakirao i upita:
"Ova je ogrlica kupljena u vasoj trgovini?"
"Da, gospodjice."
"Koliko je kostala?"
"U mojoj trgovini cene su stvar poverenja, ticu se samo mene i mojih kupaca."
"Moja sestra je imala nesto sitnisa, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!"

Trgovac zatvori kutiju, slozi omot i vrati je devojci.
"Vasa je sestra platila najvisu cenu: dala je sve sto je imala".

[honey_mici Ƹ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒ]

^ postavljala sam ovu pricu, ali predivna je  

Nado, prica je jako,jako interesantna i poucna!

[ZenTale]

Sorry Micki, obriši je ako se ponavlja. Sada već imamo 16 strana i teško bi bilo upamtiti svaku, ali dobro je da ih ima..
Sad potražih i tu je... http://www.kovach.rs/index.php/topic,1773.msg75215.html#msg75215

[BOY NAMED SANDOZ]

Nije bas za ovu temu posto je napisao Borhes ali da ne otvaram novu temu. Inace jedna od mojih omiljenih prica.

Asterionov dom

Znam da me optuzuju sam arogantan, mozda i da sam mizantrop, mozda cak i da sam lud. Takve optuzbe (koje cu kritikovati u dogledno vreme) su smesne. Tacno je da nikad ne napustam svoju kucu, ali je takodje tacno da su vrata moje kuce (kojih je bezbroj) otvorena danju i nocu za ljude i zivotinje. Ovde necete pronaci zensku ekstravaganciju niti galantne dvorske obicaje, vec samo tisinu i samocu. Ovde cete naci kucu kao nijednu drugu na Zemlji. (Oni koji tvrde da u Egiptu postoji slicna lazu). Cak i moji klevetnici priznaju da ne postoji nijedan komadic namestaja u mojoj kuci. Jos jedna smesna prica tvrdi da sam ja, Asterion, zatvorenik. Da li je potrebno da ponavljam da nema zatvorenih vrata? Da li treba da dodam da nema brava? Pored toga, jedno vece sam izasao na ulicu; ali sam se, zbog lica ljudi, lica obezbojena i obicna kao otvorena saka, koja su usadila strah u mene vratio kuci pre sumraka. Sunce je vec zaslo ali bespomocni plac beba i grubo preklinjanje mnogih mi je reklo da sam prepoznat. Ljudi su se molili, bezali i lezali ispruzeni; neki su se popeli na stubove hrama sekira, drugi su skupljali kamenje. Jedan se, verujem, sakrio u moru. Nije uzalud bila moja majka kraljica; ja ne mogu da se mesam sa obicnim ljudima iako moja skromnost to prizeljkuje.

Cinjenica je da sam jedinstven. Sta covek moze da prenese drugima me ne interesuje, kao pravi filozof, mislim da se nista ne moze da saopsti pomocu pisane reci. Nema mesta u mom duhu za dosadne i trivijalne sitnice, duh koji prihvata samo stvari koje su velike. Nikada nisam razlikovao jedno pismo od drugog. Nestrpljenje pojedinih nije pristalo na to da naucim da citam. Ipak ponekad zalim za time nocima.

Naravno, nisam bez zabave. Kao ovan spreman na juris, trcim niz hodnike od kamena sve dok osamucen ne padnem na zemlju. Krijem se u senkama odaja ili uglovima soba pretvarajuci se da me traze. Postoje balkoni sa kojih skacem sve dok se ne ozledim. U bilo koje vreme mogu da zatvorim oci i da se pretvaram da spavam, disuci duboko. (Ponekad stvarno spavam, ponekad se boja dana promeni kada otvorim oci). Ali od igara kojih se igram, najvise volim da se pretvaram da postoji jos jedan Asterion. Pretvaram se da je dosao da me poseti pa mu ja pokazujem kucu. Sa velikom vaznoscu mu govorim: Sada se vracamo na prethodno raskrsce, ili Sada idemo ka jos jednom dvoristu, ili Znao sam da ce vam se svideti ova cev, ili Sada ces videti odaju ispunjenu peskom, ili Sada ces videti kako podrum funkcionise. Ponekad pogresim pa se obojica od srca smejemo.

Ne izmisljam samo igre; cesto razmisljam i o svojoj kuci. Svaki deo kuce se ponavlja nebrojano puta, svako odredjeno mesto je drugacije. Ne postoji samo jedna odaja, dvoriste, cesma, stala; postoji cetrnaest (beskrajnih) stala, cesama sa pijacom vodom, dvorista, odaja. Kuca je velicine sveta; bolje reci, ona je svet. Ipak, nakon napornog prolaska svih prasnjavih galerija od sivog kamena i dvorista i odaja, izasao sam bio na ulicu i video hram Sekira i more. Nisam razumeo dok mi vizija nije otkrila da takodje postoji cetrnaest (beskrajnih) mora i hramova. Sve se mnogo puta ponavlja, cetrnaest puta, ali izgleda dve stvari na svetu postoje samo jednom; iznad sunce, ispod Asterion. Mozda sam ja stvorio sunce i dzinovsku kucu ali se toga vise ne secam.

Svakih devet godina devet ljudi ulaze u kucu kako bi ih oslobodio grehova. Cujem njihove korake ili glasove u dubinama kamenih hodnika i sav srecan trcim u potrazi za njima. Ceremonija traje samo par minuta. Jedan za drugim padaju na zemlju bez ikakve potrebe da ja okrvavim ruke. Gde padnu tu i ostanu, a pomocu njihovih leseva razlikujem jedan hodnik od drugog. Ne znam ko su, ali jedan od njih je prorekao, u trenutku svoje smrti, da ce jednoga dana moj spasilac doci. Otada, usamljenost mi ne pada toliko tesko jer znam da moj spasilac postoji i da ce doci. Kada bih mogao da cujem sve zvukove na svetu, prepoznao bih zvuk njegovih koraka. Nadam se da ce da me odvede na neko mesto sa manje hodnika i odaja.

Pitam se: kako li ce moj spasilac izgledati? Da li ce biti bik ili covek? Ili ce mozda biti bik sa licem coveka? Ili ce mozda biti kao ja?

Jutarnje sunce se reflektovalo na bronzanom macu. Nijedna kap krvi nije ostala.

"Mozes li da verujes Arijadna?" rece Tezej. "Minotaur se uopste nije branio."

[:) hope]

  zanimljiva priča, Califer...

eo i ja jednu što je maloprije pročitah:


ŠTA SI DANAS RADILA?


Muškarac je došao doma sa posla i pronašao troje svoje djece vani na
dvorištu, još u pidžamama, sva blatna a prazne kutije hrane i omota čokolade razbacane su po
cijelom travnjaku.
Vrata ženinog auta su bila otvorena, ulazna vrata kuće također a nigdje nije bilo ni njihovog psa.

Ušavši u kuću pronašao je još veći nered.  Lampa je bila srušena a
tepih zgužvan pored jednog zida.
Televizor je radio na najglasnije u dnevnoj sobi, a soba je bila zatrpana raznim igračkama.
U kuhinji sudoper je bio nakrcan prljavim suđem, hrana je bila
razbacana po stolu i podu, vrata frižidera su bila otvorena,  na podu je bilo razbijenog stakla a
u sredini kuhinje nalazila se mala hrpa pijeska.

Brzo je krenuo na kat preskačući preko hrpa igračaka i odjeće. Tražio je ženu sav zabrinut; možda je bolesna ili joj se nešto dogodilo.

Iz kupaonice je tekao mali potočić. Zavirio je unutra i vidio hrpe mokrih ručnika, voda je tekla iz
lavaboa a u kadi je bila prljava voda prepuna pjene.
Kilometri toaletnog papira bili su razvučeni cijelom kupaonicom.

Požurio je u spavaću sobu i tamo je našao ženu u pidžami kako čita knjigu.

Pogledala ga je, nasmijala mu se i pitala ga kako mu je bilo na poslu.

Gledajući je u nevjerici pitao ju je; "Što se ovdje dogodilo danas??"

Ona se opet nasmijala i rekla; "Znaš kada svaki dan dođeš živčan sa
posla i izdereš se na mene, što si radila po cijeli dan?!

On kaže; "Znam!"

"E pa danas to nisam radila!" kaže ona i nastavi čitati.