^^I kao svako malo dete lako te je prevariti u bilo sta...
U pravu si. U pravu si sto mi nije mozak ispran mozak holivudskim filmovima B produkcije, napisani od strane prosecnih scenarista u nadi da izmuzu dolar vise... Sto eto nemam don kihotovski sindrom ljubavnih filmova. Nase drustvo je isprano filmovima, knjigama i slicnim stvarima o sudbini, "srodnoj" dusi i slicnim stvarima. Da negde postoji neko za koga ce "citav univerzum raditi na tome da se dve idealne polovine spoje u jednu harmonicnu celinu", videce nas i odma ce sve znati o nama, skroz razumeti bla bla sta vec.
Ljudi koji ne veruju u sudbinu su lenji?!?!? Ne draga skroz je suprotno. Meni bi bilo mnogo lakse da verujem u sudbinu. Kada nesto ne ide kako zelim jednostavno kazem takva mi sudbina, kada mi je tesko opet kazem jebiga sudbina, za sve sto mi krene lose da okrivim sudbinu. Najlakse je kad imas da okrivis nekog(nesto). Najteze je priznati da si sam kriv, da se nisi dovoljno potrudio/la. Lako je misliti da negde postoji neko savrsen za nas i da sudbina radi na tome da se spojimo :S, sudbina ce sve to odraditi, mozda i pravi decu umesto nas, ko zna. Ljudi danas ne slusaju jedni druge. Ma to i nije tako strasno. Ne pricaju jedno drugom. To je strasno. Veruju da postoji neko savrsen ko ce uvek znati kako se osecamo, sta mislimo, sta nam treba sve to, a da ne prozborimo ni rec. Inace ne bi bio savrsen za nas, zar ne? Ljudima je tesko komunicirati jedno sa drugim, lakse im je sve ostaviti za sobom, pripisati sudbini i krenuti iz pocetka. Zato danas ima toliko "pogrešnih spojeva", zato sto se uzimaju ljudi koji se ne poznaju, i tek nakon par godina shvate sa kime su u stvarnosti. Ne komuniciraju. Ne razmenjuju svoje snove, strahove i ostala sranja koje parovi treba da znaju jedno o drugome. Najlakse je verovati u sudbinu... Mrzim tu rec.Ako biste racunali broj ljudi u 19 veku koji su verovali u sudbinu i onih koji su bili srecni i sada, videli biste da su obrnuto proporcionalni. Ljubav je nesto sto se gradi. Svakim danom. Ne pronalazi se. I to moze biti bilo ko na ovom svetu. Zato ne postoji srodna dusa. Jer ljubav se ne pronalazi. Naravno ovo je samo moj stav. Zato i ne mislimo isto oko sudbine.
Ljudi kupujte kod Nea, posten lik 100% (eto ja ne spamam )
A sad a bre pusti me sa tvojim drugovima homoseksualcima, lajes na pogresno drvo . Sta da ti kazem pogresila si sto se tice mene. I volim poeziju. Pa sta? Da nisu mozda Prever, Miljkovic, Ducic bili gay ? Cim neki muskarac nije zainteresovan za tebe mora da je gay, ma da ... Eto neki ljudi ne padaju na tvoje zenske fazone .
Neo nemas pojma koliko luda . A i sta tebe briga tebi je bitno da je tema na vrhu .
haha da neces mozda da ga muvas? Cccc Califere izgleda da sam se prevarila sto se tice tebe... a mislila sam da te poznajem...
Ma sta pricas bre ti? Kakvo muvanje ? Nemam pojma o cemu pricas... Ma ko si bre ti u stvari? Ja tebe ne znam. Kako mozes da me upoznas na osnovu 11 postova ? Nemoj da me muvas preko neta pls .
Neo ti gledas da ostanes bez musterije , sta bi sa onim u poverenju musterija-kupac?
Not Christian or Jew or Muslim, not Hindu, Buddhist, sufi, or zen. Not any religion or cultural system.
I am not from the East or the West, not out of the ocean or up from the ground, not natural or etheral, not composed of elements at all.
I do not exist, am not an entity in this world or the next, did not decend from Adam or Eve or any origin story.
My place is placeless, a trace of the traceless.
Neither body or soul.
I belong to the beloved, have seen the two worlds as one and that one call to and know, first, last, outer, inner, only that breath breathing human being.
Руми умире у Коњи (данашња Турска) 17. децембра 1273. године. Његовој сахрани је присуствовало на хиљаде становника града, било да су муслимани, хришћани или јевреји. Он сам је оставио аманет да му на сахрани свира музика. Та ноћ остаје позната као Ноћ венчања (Шабе Арус), и од тада сваке године долази река његових поштовалаца из целога света на његово турбе.
The Alchemy of Love
You come to us from another world
From beyond the stars and void of space. Transcendent, Pure, Of unimaginable beauty, Bringing with you the essence of love.
You transform all who are touched by you. Mundane concerns, troubles, and sorrows dissolve in your presence, Bringing joy to ruler and ruled To peasant and King.
You bewilder us with your grace. All evils transform into goodness.
You are the master alchemist.
You light the fire of love in earth and sky in heart and soul of every being.
Through your loving existence and nonexistence erge. All opposites unite. All that is profane becomes sacred again.
Мевлана Џелалудин Руми (фарси: مولانا جلال الدین محمد رومی) је био персијски исламски филозоф, теолог, правник, песник и суфи мистик из 13. века. Сматра се једним од највећих мистичких песника ислама, који је писао на персијском језику.
Име Руми добио је због тога што је живот провео у Руму (Румски султанат), данашња средња Анадолија, а Мевлана на фарсију значи "наш водич" или "наш господар". Рођен је 30. септембар, 1207. године у граду Балху, област Бактрија, тада у саставу Персијског царства (данашњи Авганистан). Потиче из угледне породице, а његов отац Бахаудин Велад је био велики учењак. Пред најездом Монгола, или због дворских интрига којима је његов отац Бахаедин постао изложен, његова породица напушта Балх између 1213. и 1217. године. Према предању, у граду Нишапуру срећу чувеног мистика Атара, који је, видевши Бахаудина и Џелалудина, узвикнуо: „Гле чуда! Долази нам река која води моћни океан!“. Тада је чувени суфија малом Џелалудину поклонио своју Књигу тајни (Есрарнаме).
Након неколико година путовања кроз разне области Истока, породица се најзад настањује у граду Коња, где је Бахаедин 1227. године успео да добије положај професора теологије. Коња се налазила у источној Анадолији, у области која се називала Рум (према Римском, тј. Источном римском царству — Византији), по чему је будући песник добио свој надимак Руми.
Након смрти оца 1231. године, Џелалудин путује у Сирију и проводи седам година у Дамаску и Халепу, након чега се враћа у Коњу, где наслеђује очево место и предаје теолошке науке. Руми није био ни најмање верски искључив - имао је пуно пријатеља хришћана, посећивао је хришћанска светилишта, а у његовим делима има и метафора које воде порекло из Јеванђеља и хришћанског предања. “ Тражити пут до љубави разумом, исто је што и тражити свјетиљком сунце. ” Поема Масневија на персијском из 1479.
1244. године Руми је доживео сусрет са лутајућим дервишем Шемседином Тебризијем, који је изменио даљи ток његовог живота. Шемседин је прешао у Румијеву кућу, а Џалалудин се од научника и правника преображава у мистика и песника, који је већину својих дела из тог времена писао под псеудонимом Шемседин. Након неког времена, Шемседин је нестао из Румијевог живота исто онако мистериозно као што је и дошао. Међутим, Руми наставља да пише инспирисан "божанским" људима. Под утиском личности Салахудина Заркуба, једноставног, неписменог човека чисте душе, пише око 70 газала. Након Салахудинове смрти, његов ученик Хусамедин Челеби, такође славни суфија, му служи као инспирација да напише своју најпознатију поему Масневију, која спада у највише узлете људске мисли.
Not Christian or Jew or Muslim, not Hindu, Buddhist, sufi, or zen. Not any religion or cultural system.
I am not from the East or the West, not out of the ocean or up from the ground, not natural or etheral, not composed of elements at all.
I do not exist, am not an entity in this world or the next, did not decend from Adam or Eve or any origin story.
My place is placeless, a trace of the traceless.
Neither body or soul.
I belong to the beloved, have seen the two worlds as one and that one call to and know, first, last, outer, inner, only that breath breathing human being.