POEZIJA

• Index
• Forum
• Download
• Mp3
• Lyrics
• Arcade
• Chat
• Horoskop
• Contact

Filijala.rs

[lejenica]

Mrtva ljubav

Na obronku prema meni niču hridi raskidane,
Niču ceste zavojite, niču stijene obasjane.

A međ' njima, k'o na sagu, stoje tihi dvori bijeli.
Po njima su, nad njima su oblačići rujni sjeli.

Tamo kucnu zvonce smjerno – k'o da sitan biser kanu –
Oglasi se i zaćuta; vjetrić prhnu, dašak danu –

I u jedan mah zaore iz daljine silna zvona:
Jaki njihov krik poleti preko neba vasiona.

A ugasnu sunce jarko. Zaljulja se i zatavni;
Još zarudi, još zaplamti – i sumor bi povrh ravni.

Ja sam stao. I uporno gledao sam nijemo, nujno,
U duši mi pečal krenu nezamjetno i nečujno.

Iz mog oka probi kaplja. – Ja primakoh ruke dvije
I poniknuh – niz lice mi podjednako suza lije.

I ja znadem, ah, ja znadem, u tišini onih dvora
Usnula je moja ljuba od klonuća, od umora.

Blijeda leži među cvijećem. Klonula joj trudna glava.
Nad čelom joj i nad kosom aureola podrhtava.

Vladimir Vidric

[lejenica]

MRTVA LUKA


Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nađe
Čuti će ujutro pjevanje ćuka
I vidjet će umorne lađe.
Brodovi u njoj vječito snivaju
Kako se brodi,
Al´ njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.
I tako u snovima gledaju sreću
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću,
I - stoje.


Dobriša Cesarić

[lejenica]

Naranca

Dohvatih narancu sa stola,
I najedamput
U svijesti mi sinu:
Sada je zima.
Neprijazna, duga,
A ja u ruci drzim komad juga.

I zlati mi se naranca u ruci.

Sacuvala je malo juznog sunca
Na svojoj kori,
I smije se,
I mirise,
I gori.

D. Cesaric

[lejenica]

Kolajna XXXI

S ranom u tom srcu, tamnu i duboku,
s tajnom u tom trudnu i prokletu biću,
sa zvijezdom na čelu, sa iskrom u oku
gazi stazom varke, mrtvi Ujeviću;

Smrt je tvoja ljubav pri svakome kroku,
smrt je u tvom iću, u tvojemu piću,
smrt je u tvom dahu, i u tvojem boku,
smrt, i smrt, i smrt u Nadi i Otkriću.

Što ti vrijedi polet u vlastitu čudu,
što ti vrijedi volja i voljenje slijepo?
Srce bije, pluće diše uzaludu,

gle, bez fajde ljubiš sve dobro i lijepo;
kao sveli miris u razbitu sudu
pogiba u tebi pjev što si ga tepo.

Tin Ujević

[lejenica]

Mihail Ljermontov

I pusto i tužno

I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
kada je duša raspeta...
Želje! ... Ta našto zaludne želje i nade?
A ljeta bježe - najbolja ljeta!

Ljubit... al koga? ... Privremeno - ne vrijedi truda,
a vječne ljubavi nema.
Pogledaš u se - prošlosti tamo ni traga:
tu bol i radost je nijema.

Strasti? - Uvijek je naslada bolesna i luda
pred umom u ništa pala.
A život, kad hladno pogledaš oko sebe svuda,
pusta je i glupa šala.

[lejenica]

POSLJEDNJI TRENUTCI

Kada bih još jednom mogao proživjeti svoj život
U tom životu više bih grješaka činio
Bez želje da budem tako savršen,
Više bih se opuštao.
Bio bih budalast više no što sam bio,
I doista bih vrlo malo stvari
Uzeo k srcu.
Manje bih držao do čistoće.
Više bih živio s rizikom, više na putu,
Više bih gledao sunčeve zalaske,
Više na gore se penjao, više rijeka preplivao.
Posjetio bih ona mjesta gdje nikad nisam bio,
Jeo bih više sladoleda, manje graha,
Imao bih više stvarnih problema
A manje onih zamišljenih.
Bio sam jedan od ljudi koji žive
S razborom i s pažnjom da u svakoj minuti
Svoga života; jasno pri tom je bilo i
Sretnih trenutaka.
Al’ kad bih se vratio opet nastojao bih tada
Ostvariti samo ugodne trenutke.
Ako ne znate to, sav život je u tom
U tim trenutcima samo;
Nikad ne gubi sadašnjost.
Bio sam onaj koji nikud nije išao
Bez toplomjera i termofora uza se ,
Ni bez kišobrana i svega što štiti.
Kada bih ponovno mogao živjeti
Bosonog bih hodao već početkom proljeća
I završio tek u jesen.
Više bih se okretao na vrtuljku
I promatrao više svitanja,
S više djece veselo se igrao,
Kada bih drugi put živio.
Ali, da, sad je meni osamdesetpet
I znam da odlazim…


Jorge Luis Borges

[lejenica]

POSLJEDNJE PUTOVANJE

… I ja ću otići. Ostat će ptice
pjevajući,
ostat će vrt moj sa svojom zelenom krošnjom
I bijelim zdencem.

Svake večeri nebo će biti modro I mirno
I zvonit će, kao što zvone večeras,
Zvona s zvonika.

Umrijet će oni koji su me ljubili
I zemlja će se obnavljati svake godine,
A u kutu mog vrta, rascvjetanog i okrečenog,
Lutat će moja sjetna duša.

I ja ću otići, ostat ću sam brz ognjišta
I krošnje zelene, bez bijela zdenca,
Bez neba modrog i mirnog.
Ostat će ptice pjevajući.


Juan Ramon Jimenez

[lejenica]

Svakidašnja jadikovka

Kako je tesko biti slab,
kako je tesko biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemocan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i ocajan.

I gaziti po cestama,
i biti gazen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvjezde udesa
sto sijase nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

- O Boze, Boze, sjeti se
svih obecanja blistavih
sto si ih meni zadao.

O Boze, Boze, sjeti se
i ljubavi, i pobjede,
i lovora, i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju, i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i dusa mu je zalosna,
i on je sam i zapusten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle draca u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamracenom pucinom,

i komu da se potuzi?
Ta njega nitko ne slusa,
ni braca koja lutaju.

O Boze, zeze tvoja rijec
i tijesno joj je u grlu,
i zeljna je da zavapi.

Ta besjeda je lomaca
i duzan sam je viknuti,
ili cu glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O Boze, tek da dovrsi
pecalno ovo lutanje
pod svodom koji ne cuje.

Jer meni treba mocna rijec,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vjenac pelina,
mracan je kalez otrova,
ja vapim zarki ilinstak.

Jer mi je mucno biti slab,
jer mi je mucno biti sam
(kad bih mogao biti jak,

kad bih mogao biti drag)
no mucno je, najmucnije
biti vec star, a tako mlad!

Tin Ujevic

[lejenica]

Odlazak

U slutnji, u čežnji daljine, daljine:
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

Tin Ujević

[lejenica]

Balada iz predgradja

I lije na uglu petrolejska lampa
Svijetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja udje
U njezinu svetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obicno brige
Predje je u par koraka.

A jedne veceri nekoga nema,
A morao bi proc;
I lampa gori,
I gori u magli,
I vec je noc.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan lezi,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je vec,
I snijezi

A prolaze kao i dosad ljudi,
I maj vec mirise -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga vise

I lije na uglu petrolejska lampa
Svijetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.


Dobriša Cesarić

[lejenica]

Dobrisa  Cesaric


U SVJETLOSTI

Vec ocajan i lisen moci,
Ja nisam ocekivo spas.
Tada, u cemernoj samoci,
Tvoj njezni zacuo sam glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na zivot nov.
I ti mi svoju ruku pruzi,
I ljubav nas u jedno zdruzi.

Kako je duga bila noc
U kojoj, draga, tebe snivah!
Vec mislio sam: neces doc.
I rekoh: ona ti je ziva
U tvojoj zelji, tvome snu,
Al odista je nema tu.
Zemaljskim stazama ne kroci
Ta, cije divne cekas oci.

A gledaj: nebo sija plavlje
Otkada ugledah tvoj lik.
Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje
Ugusise u srcu krik.
Ocima tvojim obasjani
Proticu sada moji dani.
Raskosan rujan, vedar, zut.
Otvara jesen za nas put.

Podjimo zagrljeni, draga,
U ovaj zacarani svijet;
U ljubavi je cudna snaga,
Sto korak pretvara u let.
Od poljubaca, zagrljaja
Sve oko nas je puno sjaja.
Duboka sreca svuda zri,
Jer sobom nosimo je mi.

[lejenica]

Sakriveni bol

Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

D.Cesaric

[lejenica]

Svoju snagu prepoznaces po tome
koliko si u stanju
da izdrzis samocu.

Svopju snagu prepoznaces po tome
koliko si u stanju
da prebrodis trenutak
jer trenutak je tezi
i strashniji i duzi
od vremena i vjecnosti.

M. Antic

[lejenica]

KAD BI MI NEKO REKAO

Kad bi mi neko rekao
kako je zivot stekao
kojim je parama platio
i posto bi ga vratio

Kad bi mi neko rekao
kako je vazduh stekao
kome je pisma pisao
da moli da bi disao

Kad bi mi neko rekao
kako je sunce stekao
kojim se smehom smejao
da bi se dzabe grejao

Kad bi mi neko rekao
kako je vodu stekao
na kojim je mukama bio
da bi besplatno pio

Kad bi mi neko rekao
kako je zemlju stekao
kome je dusu prodao
da bi po zemlji hodao

Kad bi mi neko rekao
kako je majku stekao
kojim je nebom kruzio
da bi oca zasluzio


Ljubivoje Ršumović

[lejenica]

Zvijezde u visini

Ne ljubi manje koji mnogo cuti,
on mnogo trazi, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parce kruva
za gladne zube) on brizljivo cuva
za zvijezde u visini,
za srca u daljini.

Cutanje kaze: u tudjemu svijetu
ja sanjam jos o cvijetu i sonetu
i o pitaru povrh trosne grede
i o ljepoti nase svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noci
snim: ja cu doci, ja cu doci.

Tin Ujevic