a šta reć, pušim al kroz "milord" i dicu san stalno upozoravala ne samo na štetnost pušenja, to svi znaju, ali san ih odvraćala radi ovih raznih zabrana i naravno da su više in ako ne puše... al, ipak su se odale tom poroku.
:)ne pijem iako se natjeram bar za blagdane popit čašu vina i onda mi otrne jezik pa mi se smiju uru vrimena dok ne prođe, ali zato san na tulumima "najpijanijia" iako pijuckan samo kavu

pa šta da napišen bez cenzure kad mi je cenzura u glavi....

a da čija bi bila... , neću bit njihova il nedaj Bože ničija.. heh.
...a mogu ti reć da se i ja s tebon prvi put susrećem, i na osnovu tvog odgovora vidin da si vrlo pristupačna oSoBa

LAŽ... neznan.
Osoba ispod ima plave oči

Sreća je nedjelni ručak kad smo svi na okupu!

Tip se upucava prekrasnoj ženi koja je radila kao vjerouciteljica. Ona pristane i izadju oni na prvi spoj. A tip je upita:
- "Hoćemo li nekud na pice?"
- "Ne,hvala. Da odem na pice sto bih rekla svojim učenicima na vjeronauku?"
Nakon dugotrajne šetnje po gradu ponudi joj cigaretu, a ona odresito odbije:
- "O ne hvala, to nikako! Što bih rekla svojim učenicima na vjeronauku?"
Sjednu u auto i na putu kući tip ugleda motel. Pomisli da ionako nema što izgubiti, pa je upita:
- "Hoćemo li svratiti?"
- "U redu" - odgovori ona.
Šokiran njenim pristankom tip je upita:
- "Čekaj, nije mi jasno ... Pa što ćeš reći svojim učenicima na vjeronauku?"
A ona hladnokrvno odgovori:
"Upravo ono što im uvijek govorim: Ne morate piti i pušiti da biste se dobro proveli!"

slažem se s ivacc, i mogli bi, ako je manje poznata riječ da joj napišemo značenje...

tikviCA   -   voĐA   -   jastUK

pa sad, ja nikad ništa ne obećavam, al eo sad ću dat obećanje da ću isti čas otić s ovog foruma jer se već po ure i više namjeravam odlipit..... i baš mi je ovo dobrodošlo!
... asti šta ću ga brzo ispunit... ljudi -  ADIO van.... eto me za po ure jopet

o lejenici.. aaa - ma pari mi se ka da se dugo znamo... mislin da je super osoba!

a di me nađe.... ne nosin ih ni priko dana pa mi muka kad moran izać iz kuće... NE
 
Osoba ispod zaspe čitajući knjigu...

hmm, ručala.... ne pitajte pri koliko vrimena... he he

iako mislin da je T@M@R@ pogrešila jer ovde nema naziva... al eto... jel može ovako?
   
    EA  -  koST  -  nominatIV

 (Ea - babilonski bog vode, umjetnosti i magije)

ma eo i mene... ja san stalno tu negdi u blizini tako da trenutno ne zauziman nijedni dio obale... heh.

eej, pa ovo je super ideja, čin su van najdraže trebale bi bit i lipe pisme, i onda bi bila prava zbirka pjesama ovde... super!  ...meni je najdraža ova:

NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, bila je u mom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam nju volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Mišljenje da je nemam, osjećaj da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo beskrajniju bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je posuta zvijezdama, a ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

Ista noć bijelinom prekriva ista stabla.
No mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam volio!
Moj glas je iskao vjetar da joj takne uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima, poput ove, držao u svom naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

(Pablo Neruda, 1924.)

  uh, eo po trći put se vraćam unazad s čitanjem i opet ponavljam da je beki napisala baš kao što bih i ja napisala, naravno, Zen, da si i ti u pravu, ali kad čitam Bekine odgovore pari mi se kada san ja pisala, mogu je zamislit kad čuje himnu koji joj osjećaji prolaze, baš kao i meni. I pročitala san da se kod vas baš nije smilo tako slobodno ić u crkvu, al opet napominjem isto ono zbog čega smo mi bili vezaniji kao dica ić na vjeronauk. Isto da ti rečen da se i kod nas još uvijek spominju orjunaši - to su van pristalice kralja, a sićan se kad san bila mala kako su pričali da puno ljudi imaju njegovu sliku ispod madraca.
I još šta se tiče Tita, NE, nas nitko nije prisiljavao da ga idemo dočekat i za štafetu, pa zar ne vidite koje su to sve prednosti bile dok je štafeta kolala zemljom, pa svi smo bili ko jedno, zar nije super prilika za upoznavanje omladine međusobno, pa, ljudi moji, vi nikad nećete shvatiti kakav smo mi adrenalin dobijali pri samom spomenu njegovog imena, a kamoli učestvovat u nečemu.
Čudi me kako se Sale tako osjeća, znam kad san ja bila tako vani s roditeljima, tada san osjetila svu pripadnost svojoj domovini i kad mi je muž predložio uz rat da idemo vani jer smo imali dovoljno novca, čvrsto san bila protiv toga jer koliko god vi imali, ipak nikada nit ćete se osjećat lipo tamo nit će vas oni prihvatit kao svoje.
Ajme, a šta reć više o ovoj temi... beki, lejo... di ste!!