Elemental
honey_mici Ƹ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒ:
Pokusaj zivota
Voljela ga je više od života
i zbog njega mogla je, sve da proguta
Dani su joj bili sunčaniji, čim bi ga vidijela,
Im'o je nešto u sebi što još nije doživjela.
Ljubav k'o na filmu, tepali su dok su pričali
A poznanici su im se zbog toga smijali.
Obeć'o joj je sve, ona je uzela što je davao
I hvalila Boga dok je kraj nje spavao.
Živijeli su skupa, u podstanarskom stanu,
Skupa dijelili zrak i podstanarsku hranu
Nikad mu nije prebacila to što nije radio
I što se ponekad sa njome svadio.
Voljela je njegove navike i načine
I kako se mrštio dok bi jeo njene splačine.
Čitao bi oglasnik, jako se trudio,
Ali nije mogo šutit pa bi na poslu poludio.
I dobio otkaz, ona bi rekla «ma nije bed»
Ali grizlo ju je što se nije doveo u red.
Al' voljela ga je, pa je praštala sve
Kažu da prava ljubav sve prebrodi, zar ne?
Ljubav je slijepa i lijepa, ljubav oprašta
Al' ne prelazi preko šamara.
Ljubav zažmiri, a ponos oči otvori,
On ne dopusti da sve se to zaboravi.
Ljubav je slijepa i lijepa, ljubav oprašta,
Al' ne prelazi preko šamara.
Ljubav je bila prava, al se srušilo sve
Jer je teško bilo skriti masnice.
Bilo je uspona i padova, al' je ljubav bila budna,
Bio je tu za nju i kad je ostala trudna.
Bio je tu dok je plakala nakon abortusa,
Grlio ju je toga jutra na stanici autobusa
Nezaposlen, vukao se oko kuće,
Ona je čekala da se nesreća povuče.
Često bi mu dolazili frendovi na piće
Kad bi popio bio bi ljut i gubio živce.
Tad mu je smetala, url'o bi na nju,
Ona se uplakana zaključavala u kuhinju.
Vrištala je da se smiri, da je pusti,
On bi razbio vrata i polomio joj kosti.
Sutradan bi ju ljubio, molio da oprosti
Ona bi praštala, al' se nije mogla opustit.
Svaki povik bi je koštao živaca
Nisu bili bliski više nego dvoje stranaca
Snovi su se rušili i prije neg' bi nastali
Al' ona nije htjela - od ljubavi odustati.
Al' ljubav je ustupila mjesto strahu
I ostala - čučati u mraku.
Ljubav je slijepa i lijepa, ljubav oprašta
Al' ne prelazi preko šamara.
Ljubav zažmiri, a ponos oči otvori,
On ne dopusti da sve se to zaboravi.
Ljubav je slijepa i lijepa, ljubav oprašta,
Al' ne prelazi preko šamara.
Ljubav je bila prava, al' se srušilo sve
Jer je teško bilo skriti masnice.
Ono što se prije samo ponekad događalo
Sad se iznova ponavljalo…
Krivila je sebe za svaku njegovu pljusku
On bi joj rekao da ne shvaća narav mušku.
Brisala je suze, htjela izbrisati košmar
Trudila se opravdati svaki dobiveni šamar.
Išla je na posao rano tog jutra
I trudila se ne priznat da umire iznutra.
U dubini znala je da neće dalje, sirota
I da je propao njihov, pokušaj života
Kol'ko dugo možeš gutati, za drugoga raditi
Prati i čistiti, a da on ne kaže ni «hvala ti»?
Tog dana nikad nije stigla do ureda
Odlučila se vratit kući, sita svega.
Ušla je u vlažan stan, on je izašao van
Ona je promijenila bravu i ohladila glavu
Skupila njegovu robu, otvorila prozor
Izbacila sve na ulicu i pojačala televizor.
Iščupala telefon da je ljubav ne bi zvala
I shvatila, ljubav je bila budala.
Ljubav je slijepa i lijepa, ljubav oprašta
Al ne prelazi preko šamara.
Ljubav zažmiri, a ponos oči otvori,
On ne dopusti da sve se to zaboravi.
Ljubav je slijepa i lijepa, ljubav oprašta,
Al ne prelazi preko šamara.
Ljubav je bila prava, al se srušilo sve
Jer je teško bilo skriti masnice.
Њавица:
Oprostajna Pjesma
MERI:
REFREN:
Reci kako je kad gubiš se,
kad krivo radiš, lutaš i nestaješ,
kad sve riječi postanu suvišne,
tvoj mutan pogled, nijeme usne,
gdje je nestalo srce?
REMI:
Punila sam ti grudi, srce htjelo je iskočit
Ali ipak smo ljudi, teško je grešku uočit
I triput teže priznat, uvijek držo si se iznad
Makar bio u krivu, priznat nećeš za glavu živu
A jebo sve, jebo pare-trebe ko Edo
Sapleo si se i pao, nisi znao kud bi gledo
Sada gledaš u pod, istina prejako blješti
Kad me sretneš, šutimo, ko jebeni furešti
Neznamo se više, možda bolje, drugi je odnos...
Ostaj mi zdravo.
Točka.
Pozdrav, tvoj Ponos.
REMI:
Pogledaj me u oči, znaš da mislimo isto
Vjerujem ti jer te volim al spao si fakat nisko
Zar i ti, sine Brute? Sranja me ljute
Još jučer držo si se mene ko dijete za majčine skute.
Nije svejedno, prodo si me, malo dobio,
A bez mene ćeš teško, neznaš kolko si izgubio
Ko će te trpit, ha? I gutat sranja? Da,
Drugi ti se nude, al su to sve obećanja, a?
Drugi bi umrli, ubili za mene
Ti si me zgazio, našao zamjene
Više me nemaš, al i slomljena kost će srast...
Ostaj mi zdravo. Točka. Pozdrav, tvoja Čast.
REFREN
SHOT:
Kad su stvari stisle sa svih strana zajedno smo stajali,
Ja držo sam se uz tebe, nismo se odvajali,
kad su doma bile frke uz mene si ih prebrodio
i cura kad je srala, i onaj kad te pogodio,
i masu takvih sličnih situacija, sve ispalo je
dobro - bez ne'akvih povečih komplikacija,
al sad se sve promijenilo, jebote ti si lud,
ono totalno si danas promijenio svoju ćud,
ne razumijem šta ti je, al nije me ni briga,
to je tvoja odluka, i šta ću ja, jebiga
sad putevi razilaze nam se, smatram to porazom
ostaj mi zdravo.
Točka.
Pozdrav tvoj Razum...
REMI:
Crvena sam kao armija, natečenih arterija
Od primljenog udaranja, od prejakog šamaranja.
Nema okretanja druge strane, lako planem
Nemam živaca za bolje dane, ne čekam da mi svane.
Šta je bilo bilo je, sad drago za milo je
I dok išlo je išlo je, nema dalje jer stislo je.
Čuvaj guzicu, to imaš, vidim to jer uvijek sereš.
Smiješ se? Jebe ti se, al gorki okus ne ispereš.
Dok gledaš u ogledalo, dal sviđa ti se odraz?
Brijem da ne
Ostaj zdravo.
Točka.
Pozdrav, tvoj Obraz.
REFREN
SHOT:
Tu sam da te zaštitim, život da ti olakšam,
tu sam da ti pružim nadu, uz tvoj bok da koračam,
ja sam oko da vidiš ljude, mudrost da ih shvatiš,
ljubav za sve, i mir da ih prihvatiš,
a tvoj je put drukčiji, korak tvoj teško pratim,
ko da namjerno hočeš me se riješit
da ostavim te samog - teško to prihvaćam, griješim, znam,
ali i onako me ne želiš, eto ti pa hodaj sam,
bez mene si praznina, živi danas kako znaš
jer me nema za sutra, nema u tebi
i ne moraš nikad više me ni imat,
shvaćam kad me netko tjera
ostaj mi zdravo.
Točka.
Pozdrav, tvoja Vjera...
REMI:
Nismo se dugo čuli, brinem se jel sve u redu
Pa te sama opravdavam, nemaš mjesta u rasporedu.
Znam, puno radiš, znaš da na tebe sam ponosna,
Čujem dobro ti ide, pitam za te kod svih frendova.
Da ne ispadnem očajna, kad me pitaju ja se smijem,
Kažem: Čut ćemo se, tak je reko, barem brijem...
Znam da sam prljava, al isti smo, to znaš,
Crna ko pod noktom, nemoj se sramit, ti si naš.
Ja sam u tebi bila zadnji dokaz onog humanog
Al je teško biti čovjek kad zabriješ da si Bog.
Siđi dole, i meni moralo je prisjest...
Ostaj mi zdravo, stari.
Točka.
Pozdrav, tvoja Savjest.
REFREN
honey_mici Ƹ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒ:
Ladice
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta...
Htjela bi pamtit samo sretne dane, nisam glupa,
Al dolaze u paru, loši i dobri skupa
U glavi nemam mjesta za sve detalje
zato pamtim bitne, izbacujem manje.
Pobjeda je bilo malo, porazi pretegnu
Kao kamen povuku, kao žica stegnu,
Žene su čudne, pa i kada nam krene
Volimo biti jadne, unesrećene.
Ja protiv prirode, odbacujem memorije
Selektivni reset, da budem za pet.
Puštam pauzu, i stišćem play
Mmm… Bit ću okay
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, za nove…
Misli te kazne kad si sam pa te zavrte kao vrtlog
nosim nasmijanu masku, a plačem ispod
Moje lice nije lijepo, al moje lice je moje
s ožiljcima od poraza koji mi ne stoje.
Puna sam rezova, prekida i pogrešaka
Rabljena, voljena, ponekad iskorištena,
Sunce je reklo doći, moram ga dočekati spremna
Mjesec nije loš, al bez sunca sam izgubljena
Sutra, bit ću nova, smiješim se tome
I pjesme će bit sretnije, nada zadnja tone
Pustiću pauzu, i stisnut play
Mmm… Bit ću okay.
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, tako je...
honey_mici Ƹ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒ:
Daleko
Ovo je mjesto postalo teško za mene
Tu gdje predrasude nikad nisu pobijeđene
Živi se po normama iz kojih se ne iskače
Uvijek oko istih stvari sve se okreće
A mi smo isti kroz sva vremena i sisteme, davno
Naučeni druge kriviti za sve probleme, iz
Svoga kuta gledamo pa ne vidimo sebe, a što
Vidimo oko nas to nas previše ne jebe
Svijet se mijenja nama kuca to na vrata,
Mi sa cipela čistimo trag balkanskog blata
Odijelo i frizuru se promijenit uvijek može
Al teško mijenja se ono (što je) ispod kože
to su ljudi...
Teško promjenjivi ljudi
Ostat će uvijek nepopravljivi ljudi
Makar su moji pa ih volim
Ali sve u njima ja mrzim
I otići ću daleko
Daleko od onih što riječima me gaze
Izgubit ću se daleko
Od onih što me vole toliko da me maze
Jednom otići ću daleko od svega
Gdje neću imat nikog svoga
Nać' ću svoje mjesto
Negdje daleko od svega toga
Ovi su ljudi teški čudan smo mi svijet
Jedan drugom za vratom težak mentalitet
Smiješkom te dočekuju, prime te u goste
Izvuku sve iz tebe to koriste da ti smjeste
Uvijek isti nikada to ne mijenja se
Nek nam je loše al' neka je susjedu lošije
Zanima nas otkuda, što i kako drugi ima jer je
Bitno znat detalje, komentirat s ostalima
Te taštine u nama žive oduvijek, možemo
Sve sad promijenit al' to će ostat zauvijek
Upiremo prstom, tuđe greške su nam snaga
Sebe vidimo ko svece, govno ne miriši s našeg praga
Ljudi...
Teško promjenjivi ljudi
Ostat će uvijek nepopravljivi ljudi
Makar su moji pa ih volim
Ali sve u njima ja mrzim
Zbog njih otići ću daleko
Daleko od onih što riječima me gaze
Izgubit ću se daleko
Od onih što me vole toliko da me maze
Jednom otići daleko od svega
Gdje neću imat nikog svoga
Nać ću svoje mjesto
Negdje daleko od svega toga
Њавица:
Elemental - Pricaj Sa Mnom
Sami smo napokon mogu reči sve baš sve
tolko sam čekala da kažeš evo imaš me
al brijem više nemamo iste ciljeve
ja želim raspravit sve al nisam sigurna za tebe
grizem se, brinem se ko je zajebo stvar
preuzet ću krivnju svu da bi ti ispao car
pogledaj se a kleo si se da nećeš gubiti zar
ne misliš li da mi duguješ nešto par riječi bar
Gledaš me al kao da je kroz mene
smetam te al takva sam prihvati me
pričaj sa mnom zašto moraš otežavat sve
glupo se osjećam, vrijeda me kad šutiš kraj mene
glupo se osjećam, vrijeda me kad šutiš kraj mene
Kažeš da trebaš vremena a znaš da nemam ga
hej zar smo na to spali digni pogled to sam ja
ona ista koja si reko da te je otvorila
sad me tvoj pogled tjera da pitam se dal bi se za to borila
trudim se, ne plačem ja al ponos lomi me
trgni se propada sve a krivnja pada na tebe
al jednoga dana kad pomisliš da je moglo bit drugačije
ja ću biti daleko u drugome filmu koji za mene tek počinje
Gledaš me al kao da je kroz mene
smetam te al takva sam prihvati me
pričaj sa mnom zašto moraš otežavat sve
glupo se osjećam, vrijeda me kad šutiš kraj mene
glupo se osjećam, vrijeda me kad šutiš kraj mene
Navigacija
[0] Indeks poruka
[#] Sledeća strana